 |
Zeničanin Selvedin Avdić novinar je i pisac koji je svoj novi roman, u skladu sa sve češćom pojavom premijernog objavljivanja prvog izdanja knjiga pisaca iz regije kod hrvatskih nakladnika, objavio u Zagrebu. Njegovu zbirku priča "Podstanari i drugi fantomi", kao i publicističke knjige nisam imala priliku čitati, no "Sedam strahova" ugodno je iznenađenje iz Algoritmove biblioteke Kalibar. I neobično, prije svega po načinu na koji ovaj autor spaja žanrove i razmišlja o naraciji.
Glavnog junaka romana upoznajemo u trenutku kad se nakon devetomjesečne depresije koju je proveo doslovno u krevetu, ponovo uspravlja i kreće u nešto što bi se zvalo normalnim životom. Uzrok je njegovog stanja ženin odlazak, osjećaj samoće s kojim se više nego teško nosi i to je smjer u kojem se otvara prva fabularna linija - ona ljubavna ili točnije postljubavna. No, vrlo brzo roman više nego uspješno iznevjerava prvotna čitateljska očekivanja i premda na tu fabularnu liniju nikada ne zaboravlja, nego je nadopunjava i usložnjava, otvara se u smjeru bulgakovljevskog tipa fantastike u kojem nema čvrste granice između iracionalnog i racionalnog.
Jasno, priča o demonima koji žive tu pokraj nas, ili nešto dublje ispod zemljine površine, poput rudarskih duhova perkmana o kojima će glavni junak, i čitatelj s njim, ponešto saznavati, odlično se uklapa, prožima i spaja s pričom o ratu u kojem ionako baš takva demonska bića izlaze na površinu. Potraga za jednim starim prijateljem, znakovitog imena Aleksandar Ranković, u ratu nestalim radijskim novinarom kojeg traži njegova kćer na osnovu čudnovatih zapisa koje je pronašla u Švedskoj kamo je emigrirala, glavnom junaku otvara sva čuda spoznaja i događaja, pa se iz stanja depresije naglo prebacuje u stanje akcije koja zamagljuje, ali istovremeno i objašnjava realnost.
2005. je godina i rat je još uvijek vrlo živa slika nestanaka, umiranja i ubojstava ljudi, pa čudne poruke koje dobiva i ljudi koje sreće imaju svoju demonološku, ali i vrlo realnu dimenziju. U tom bosanskom Twin Peaksu razotkrivat će se istine o logorima, lokacijama na kojima se ubijalo, starim ljubomorama koje u ratu postaju razlogom za odstrijel, kriminalcima i svom tom podzemnom svijetu koji je odjednom tu oko nas i ne treba ga istraživati samo u tajanstvenim knjigama o demonima, nego i na posve realnim lokacijama.
Avdićev roman uspješno spaja sve te elemente, imajući vremena i razloga i za 'odmorišta' na kojima ćemo pročitati ponešto o ljudskim strahovima i krivnjama, za bilješke na kraju romana, pa i sedam praznih stranica koliko ih je ostavljeno na kraju knjige kako bi priča jednom bila završena. Izrazito suveren, kako na razini same rečenice tako i fabule u cjelini, Avdić ispisuje napet, a istovremeno nimalo 'lagan' roman u kojem spajanje žanrova ne djeluje nimalo isforsirano, a bulgakovljevske reference nimalo pretenciozno. Spoj enigme, fantastike i ljubavnih tema jednostavno je odlično 'sjeo' na tako poznato lokalno tlo.
( Tekst je prvotno objavljen u Jutarnjem listu )
Jagna Pogačnik, 03.02.10
Komentiraj | Isprintaj | Facebook | | Croportal 
|
|
|
|
|
|
|
ARHIVA KRITIKA I PRIKAZA
Jagna Pogačnik
|
|
