 |
Maja Hrgović, zapažena i nagrađivana novinarka mnogobrojnih tiskovina i portala, već neko vrijeme piše prozu koja je, osim na njezinom blogu, objavljivana i u nekoliko hrvatskih i regionalnih zbornika i izbora. No, da je riječ o jednoj od trenutno najzanimljivijih autorica kraće prozne forme u pravom se svjetlu pokazalo s njezinom prvom knjigom "Pobjeđuje onaj kojem je manje stalo", izbrušenom, idejno i stilski dorađenom zbirkom, jednom od onih 'malih' knjiga čije je čitanje doista veliki dobitak.
S jedne strane, priče Maje Hrgović svakako predstavljaju dobrodošao, nov i važan ženski glas na domaćoj književnoj sceni, no njihova je važnost i kvaliteta svakako i šira od takvog, rodnog određenja ili barem daleko od svih stereotipa koje ono nosi. Njezine junakinje, naime, kreću se nimalo "ženskim" prostorima i posttranzicijskim vremenom koje u nas kao da je, sasvim pogrešno, rezervirano za muške pripovjedače.
U kvartovima uz željezničku prugu, gdje samo što se nije pojavio "investitor" i sravnio sve sa zemljom kako bi uložio u još jedan šoping centar, u lokalnoj birtiji ili na neglamuroznoj pozornici pothodnika u sitne noćne sate, u podstanarskim stanovima i studentskim menzama, Hrgovićkine junakinje ravnopravni su partneri u životu u svijetu koji se odvija između žestokih scena, urbanih paranoja, usamljenosti i tuge, kao i povremenih sretnih trenutaka nježnosti koji znaju prerasti u velike ljubavne priče.
Odlično balansirajući između prepoznatljive pozadine na kojoj postavlja svoje priče i intimnih epizoda u kojima se na trenutke zna prepustiti gotovo poetskom diskursu, Maja Hrgović svoju prozu gradi od lijepih i izbrušenih rečenica, finih prijelaza u pripovijedanju, nenametljivih poanti što rezultira, formalno i sadržajno, vrlo dorađenom zbirkom.
U svome središtu sedam uknjigovljenih priča sadrži motiv ljubavi koji kao centripetalna sila drži na okupu sve ostale motive, znakovito i uravnoteženo uklopljene u prozu. Istospolna ljubav podcrtana jednim natpisom ispisanim ružem za usne, izgubljena, prevarena ili izdana ljubav, naznaka seksualne napetosti ili pak razočaranje nekadašnjom fascinacijom, sve te "vrste" i nijanse čitaju se ovdje bez imalo klišejiziranih i bljutavo-patetičnih popratnih efekata.
Hrgovićkine junakinje, naime, nisu ni gubitnice ni patnice, premda su dobro naučile naslovnu lekciju kako - pobjeđuje onaj kojem je manje stalo. Premda vrlo zaokružene svaka za sebe, priče ove zbirke međusobno dijele zajedničke interijere i eksterijere, korespondiraju međusobno i sklapaju se i u veću proznu cjelinu. Središnja priča "Mak na plućima", ne samo zbog vještog ulančavanja i ubacivanja epizodnih "digresija", jasan je pokazatelj kako je riječ o pripovjedačici koja ne samo da uzima dah za duže prozne forme, nego ga zapravo već i sada ima.
Bez velikih pretenzija, odlično odigravajući sve zadane i slobodne forme, Maja Hrgović napisala je zbirku priča koja je urbana i ženska, univerzalna i "naša", u kojoj likovi ne štede emocije, iako su svjesni da u toj igri mogu izgubiti. Sve u svemu, doista odlična knjiga!
( Tekst je prvotno objavljen u Jutarnjem listu ) Jagna Pogačnik, 15.04.10
Komentiraj | Isprintaj | Facebook | | Croportal 
|
|
|
|
|
|
|
ARHIVA KRITIKA I PRIKAZA
Jagna Pogačnik
|
|
