Alen Bović : Ljudožder vegetarijanac
"Ginekolog s prigovorom savjesti je kao ljudožder vegetarijanac", odgonetka je naslova nove knjige autora recepcijski sjajno primljenih "Metastaza", Alena Bovića. Nju ne otvara riječ već crno-bijela fotografija ženske noge na ginekološkom stolu koja uvodi čitatelje u ovaj brzi, dinamični, podvučeno crnim tonovima napisan kratki roman koji se formalnim i sadržajnim oblikovanjem doima poput pripremne radnje za prebacivanje na film noir.
"Ljudožder vegetarijanac" je realistično-naturalistični romaneskni pogled preko zidova hrvatskih bolničkih ustanova, oko čekaonica, u ordinacije, u liječničke sobe, njihova dežurstva, u njihov odnos prema pacijentima, ali i prema društveno upitnim poslovima, malverzacijama, prostituciji, mafiji. Jednom rječju i njime se, kao i "Metastazama", puni ladica tvrde stvarnosne proze iz koje "pršti život".
Autor je priču skoncentrirao uz samodopadnog, samouvjerenog, sumornog, ciničnog, sklonog pogreškama Danka Mrkana, ginekologa, kako bi kroz njegov lik jasno ukazao na nemoral u najmoralnijem zanimanju koje je sve više uronjeno u kriminal, beskrupuloznost, neprofesionalnost. Čvrsto držeći pod kontrolom tamnu stranu njegove ličnosti, Bović nije dopustio pripovjedaču niti na trenutak upadanje u opisivanje emotivnih stanja poput grižnje savjesti, dvoumljenja, samooptuživanja. Od početka pripovjedanja u poglavlju "Manjak u glavi ili višak među nogama" pa do njegovog kraja u "Abortus criminalis" dominantna je opora, gruba, licemjerna, dvolična, crna boja lika. Ona preko jednog pojedinca etiketira cijelu skupina onih koji na taj način "preživljavaju" u brojnim javnim društvenim i privatnim institucijama.
Fascinantna je autorova koncentracija u prikazivanju takvoga stila života u kojemu naoko civilizirani i uljuđeni uspjevaju prikriti neki svoj bijes, neku svoju frustraciju, neku svoju divljinu koja itekako živi u njima. Ovaj roman označen je izrazitim kontrastima unutar bijele institucije natopljene mračnim sadržajima. U njemu se žanrovski prepliću triler, krimić, melodrama. Većina "važnih" poslova obavlja se u svijetu "mraka" u kojemu je dr. Mrkan sve manje opterećen neugodnim spoznajama o korumpiranom društvu, o suvremenim neurozama, urbanoj paranoji i o sebi samome.
Četrnaest poglavlja trilerski je uvezano raspletom zategnutoga čvora oko dr. Mrkana koji se prije njega vratio s Tajlanda, "poslovnog putovanja" na kojemu je bilo važno samo s ostalim kolegama iz svjetski poznatih Klinika "izvaditi što više bubrega" jer redovi onih koji čekaju na njih svakim danom sve su veći. Na tome se mjestu u romanu priča izmiče iz nacionalnih okvira prepoznavanja i prelazi u prostore općeg fenomena "trgovanja organima" kojim se otvara još jedna dimenzija upitanosti o mjestu morala u suvremenom svijetu prepunom različitih, ne uvijek posebno jasnih, ali jako dobro plaćenih poslovnih transaakcija.
Ono što spušta razinu dobro vođene priče u romanu je njezin kraj. Ispisano u njemu tamno osjećanje stvarnosti u globalnom svijetu kojeg prožimlju potisnuti problemi, čitateljska tjeskoba koju roman inicira, ni happy end ne može izbrisati.
Kao da se i sam autor "uplašio" dominantnoga crnog tona pa je umjesto otvorenog, nedorečenog, nedovršenog kraja ponudio onaj očekivani u kojemu ipak "dobro" pobjeđuje. Doživljaj ugođaja romana ipak je posve suprotan.
( Tekst je prvotno objavljen u Vjesniku )