Elisabeth Strout : Amy i Isabelle

Održava se
01.01.1901.

Ako želite znati kako će mladenka izgledati za dvadeset godina - pogledajte njenu majku, kaže talijanska uzrečica... Talijani znaju o čemu govore. Iz generacije u generaciju njihove tamnopute, vitke, nasmiješene djevojke, pretvarale su se brkate, namrgođene, gromade.

Kćeri u majkama vide svoj temeljni model. Ono što jest, majka prosljeđuje na kćer. Odnos majke prema ocu, prema muškarcima u kući i izvan nje, prema jelu, njena uloga u obitelji, u kuhinji, u kući, u zajednici, njena razina emancipiranosti, samopoštovanja i kolesterola - cijeli taj formativni paket jedne ženske osobe majka svjesno ili nesvjesno prenosi na kćer.

Ali ovo nije jednosmjerna auto-cesta strahova i želja, društvenih uloga i kulturnih memova. Kćer u majci vidi model, a majka u kćeri svoje želje, žudnje i fantazije. Mlada, vitka i nasmiješena Talijanka možda će se jednog dana pretvoriti u pretilu i maljavu babuskaru, no proces je i obrnut, u kćerinoj mladosti majka može vidjeti i svoje zatomljene žudnje, ono što je bila i što je željela biti.

U "Amy i Isabelle", romanu s temom odnosa samohrane majke i maloljetne kćeri krajem šezdesetih godina, seksualno sazrijevanje kćeri u majci pokreće čitavu emocionalnu oluju. Nakon što je saznala da je kćer u parkiranom automobilu imala odnos sa svojim školskim učiteljem majka se slama. Godine koje je posvetila podizanju i odgoju bile su uzaludne. O svojoj djevojčici ne zna ništa - i ništa više niti ne želi znati. Iskra superiornosti koju je uhvatila u njenim očima kada ju je pitala je li nevina, bila joj je dovoljna.

Usamljena, seksualno nerealizirana, majka počinje fantazirati o "smirenim i blijedim" genitalijama svog šefa: „... kako ironično da je na svijetu postojao netko (ona, Isabelle Goodrow) koja bi, samo da dobije priliku, rado dodirivala, i to s posebnom pažnjom i ljubavlju, te ostarjele dijelove toga ostarjelog čovjeka"!

Dakle, nakon prvotnog šoka od roditeljskog "propusta", i straha da zajednica ne sazna za njihovu "sramotu", majka na osjećaj kćerine seksualne superiornosti odgovara osjećajem seksualne zavisti. Iz sfere društvenih normi odnos otklizava u seksualno natjecanje: tko je "zapečen", a tko više nije nevin; tko realizira svoje žudnje, a tko ih sputava. Začuđena, majka shvaća da mrzi kćer ne zato što joj je mjesecima lagala, zato što ju je iznevjerila, već zato "što je djevojka spolno uživala s muškarcem, a ona nije". Ostarjeli dijelovi njenog ostarjelog šefa tu su tek kolateralni objekti njene fantazije. Ono što joj je kao tajnici, dakle nekoj vrsti poslovne supruge, prvo pri ruci.

„Amy i Isabelle" (1998.) debitantski je roman Elizabeth Strout (1956.), dobitnice Pulitzerove nagrade za roman „Olive Kitteridge" (2009.). Kao i u svom gerijatrijskom remek-djelu o ostarjeloj učiteljici iz Nove Engleske, i u "Amy i Isabelle" Elizabeth Strout tematizira život i odnose američkih žena.

Širok je to pojam, široko je to područje, no sa svoja dva romana prevedena na hrvatski, Strout je duboko ušla u taj prostor. I dok je u "Olive Kitteridge" težište na starenju, u "Amy i Isabelle" tematizira se odnos majke i kćeri, žudnje samohrane majke i žudnje usamljene tinejđerice, njihov društveni položaj, te „grijehovi" koje se prenose s generacije na generaciju. Smještajući roman u vrijeme seksualne revolucije Strout dodatno podcrtava i njihovo seksualnu utakmicu.

Majku i kćer potpuno apsorbira njihov odnos, i njihov napola prognanički, napola samoizolirani život u maloj kućici na rubu društvenog života, bez supruga i bez oca. Nakon incidenta sa školskim učiteljem taj odnos najednom implodira, gutajući ih obje u svom bezdanu. "Svaka je mislila da je njena patnja veća od patnje one druge. Ustvari, svaka je katkad osjećala da je njezina patnja veća od bilo čije patnje...". Stres je takav da majka u jednome trenutku sjeda na naslon kauča, "što je značilo da su doista u alarmantnoj situaciji; ona nikada nije sjedila na naslonima namještaja", objašnjava Strout.

I dok su neke narativne linije romana pomalo predvidljive (ponavljanje generacijskih "grijehova"), a poneki segmenti pomalo klišeizirani, utjecaj seksualnog sazrijevanja kćeri na seksualne fantazije majke predstavlja jako zanimljive, i vrlo pikantno napisane stranice.

Amy nije u potpunosti svjesna seksualne utakmice koja se odvija. Majčine fantazije o šefovim splasnutim genitalijama nisu joj, fala Bogu, niti na kraj pameti. Ni majka nije svjesna da kćer njen objekt ženidbeno-romantično-seksualnih fantazija vidi kao najdosadnijeg čovjeka na svijetu koji se seksao možda jednom ili dvaput u životu, "samo da bi napravio klinca".

Saznanje da kćer ima ostarjelog ljubavnika majku je izbacilo iz cipela. Da zna što Amy misli o njenom šefu Isabelle bi to vjerojatno izbacilo i iz najlonki... No priroda se ipak pobrinula da roditelji malo toga znaju o djeci, i da djeca gotovo ništa ne znaju o roditeljima.

 
Elisabeth Strout: "Amy i Isabelle"
Prevela Tatjana Jambrišak

Profil, Zagreb 2010.