Prilagodbe

Moderna vremena

Pogledaj... sve je puno knjiga.

Ilustracije: John Tenniel
Kritika • Piše: Dragan Jurak • 21.09.2014.

Roberto Bolano : Treći Reich

Čitajući "Treći Reich" u glavi neprekidno zvrnda činjenica da je ovaj rukopis Roberta Bolana više od dvadeset godina stajao u nekoj ladici. Kako je to moguće? Zašto? Je li Bolano bio nezadovoljan s njim? Jesu li ga izdavači odbijali? Je li jednostavno ostao zaboravljen? I koja je to ladica bila? U kojem stanu? U kojem gradu? Tko su bili ljudi koji su živjeli pored nje?

Krajem osamdesetih Roberto Bolano (1953.) dolazi do životne prekretnice. Približavaju mu se četrdesete. Većinu života proveo je kao boem: lutalica, nisko plaćeni radnik, pjesnik u nastajanju. Boji se da nikada neće objaviti knjigu. Da neće moći uzdržavati obitelj. Čekajući rođenje prvog djeteta počinje pisati prozu - računajući da će romanima moći lakše nešto zaraditi nego poezijom. Dijete dobiva 1990., a 1989. završava svoj prvi roman, prvi barem koliko nam je to danas poznato, naslovljen "Treći Reich".

Ubrzo, Bolano ulazi u čuvenu spisateljsku vrućicu. Izbacuje jedan roman za drugim, epohalne naslove poput "Divljih detektiva" ili "2666". Za to vrijeme "Treći Reich" ostaje, doslovce, na dnu ladice. Nije jasno zašto, no Bolano piše divljom brzinom pa može i birati koji će rukopis ponuditi izdavačima. U pedesetoj tome naglo dolazi kraj. Pisac rođen u Čileu s boravištem u Španjolskoj umire 2003. od prestanka rada jetre. U petnaestak godina ispisao je tisuće i tisuće stranica, ono što malo tko ispiše za cijeloga života.

Svako malo otkrivaju se i novi rukopisi. 2009. pronalaze se dva rukopisa, naslovljena "Diorama" i "Nevolje stvarnog policajca", tu je i moguće 6. poglavlje romana "2666". 2010. objavljuje se i "Treći Reich". Rukopis je pronađen s detaljnim korekturama. Komentari su jednoglasni: to je roman već zrelog i autorski sasvim definiranog Bolana.  


U priči o njemačkom turisti koji u Španjolskoj igra stratešku igricu "Treći Reich" Bolano fantastično spaja dvije tema: Costa Bravu i masovni turizam, odnosno Treći Reich i nacizam. Udo Berger šampion je igre kojom se ponovo vode bitke i ofenzive Drugog svjetskog rata. Može se igrati savezničkim armijama, no Udo na Costa Bravi igra njemačkim armijama pokušavajući uspjeti tamo gdje Hitler i njegovi generali nisu.

Za sebe kaže da nije nacist, dapače prije se smatra anti-nacistom. U Španjolsku je stigao sa svojom prelijepom djevojkom Ingeborg. Isprva vrijeme provode u sunčanju, kupanju, i cjelonoćnom zabavljanju s njemačkim parom kojeg su ondje upoznali. Turizam su osunčane germanske božice na pješčanoj plaži. Turizam su noći u diskoteci. Turizam je alkohol. Turizam je seks. No Udo Berger došao je na odmor da se pripremi za pariški kongres "Trećeg Reicha". Ubrzo započinje igru s lokalnim iznajmljivačem pedalina, takozvanim Opečenim. Udo vodi armije centralnih sila, Opečeni savezničke armije...

Bolano je pisao kako su se sedamdesetih na Costa Bravi mogli vidjeti nekadašnji oficiri SS-a. Prepoznavalo ih se po ožiljcima, autoritarnom držanju, i društvima nalik muškom bratstvu. Francova Španjolska bila je idealno turističko odmorište za bivše SS-ovce: iberijski fašistički režim tu se spajao sa suvremenim turizmom. Strašni SS-ovci igrali su odbojku na plaži i opijali se u diskotekama, sve pod okriljem fašističkog režima koji je preživio Drugi svjetski rat.

U "Trećem Reichu" Bolano ne spominje SS-ovce na plaži. Umjesto njih tu je sada Udo Berger. On vodi rat koji su oni izgubili. Ishod igre ništa ne mijenja. Uništavanje britanske ekspedicijske armije kod Dunkerquea, Rommelovo zauzimanje Egipta, uvlačenje Španjolske u rat, zauzimanje desne obale Volge kod Staljingrada... neće promijeniti povijest.

No u postnacističku, antifašističku Evropu igrica unosu dašak morbidnosti. Kao i u slučaju SS-ovaca na ljetovanju spajaju se nespojivi svjetovi: slobodna sunčana Evropa i mračna nacistička Evropa. Ako su SS-ovci na Costa Bravu pristigli ravno iz najmračnijeg podruma evropske prošlosti, igrica dolazi iz evropske historijske podsvijesti. Nacizam je s njom postao postmoderan. Želja za evropskom rasnom, ekonomskom i političkom dominacijom pretvorila se u želju za dominacijom u igrici s obojenim plastičnim armijama i korpusima. A njemačke generale više ne vodi kaplar Hitler, već mladić koji se niti ne smatra nacistom.

Kako ljeto odmiče, tako i igrači postaju opsesivniji. S igricom je u ljetnu, turističku konstalaciju stigao kulturološki poremećaj. Tamo gdje bi se dani trebali provoditi na plaži a noći u diskoteci, vrijeme se provodi u hotelskoj sobi nad pločom s euro-afričkim ratištem. S odlaskom ljeta taj poremećaj se pojačava. Bolano u radnju uvodi brojne zlosutne, morbidne i tragične elemente. Njemački turista utapa se na surfanju, među lokalnim stanovništvom spominje se noćno silovanje, Ingeborg napušta Udu i odlazi u Njemačku, negdje u hotelu leži tajanstveni, smrtno bolesni suprug vlasnice hotela... Uglavnom, Bolano gradi tipičnu bolanovsku atmosferu.

Porazom nacističkih armija sve se opet vraća u normalu. Ljeto je završilo, ali tajanstvena vrata užasa koja su se u jednom trenutku odškrinula, sada su opet zatvorena. Svi nastavljaju sa svojim uobičajenim životom, Costa Brava nastavlja s uobičajenim životom, Evropa kao takva nastavlja sa svojim povijesnim tokom... No poremećaj koji je igrica stvorila ostaje kao prijetnja iz povijesne podsvijesti.

Neki kažu da "Treći Reich" ima "spori" početak ali da se u drugom dijelu roman diže. Možda bi se moglo reći i obrnuto: roman ima odlično otvaranje i nešto slabiji nastavak. Svejedno, riječ je o originalnom, dobro napisanom, i zaokruženom romanu. U dvadeset i pet godina, koliko je otprilike prošlo od završetka rukopisa, malo je romana objavljeno u Evropi koji su tematski tako zanimljivo postavljeni.

Što nas vraća na početak. Kako je moguće da je jedan tako originalan roman tako dugo stajao na dnu ladice? Zbog čega je rukopis ostao zametnut? Što je o njemu mislio Bolano? Što oni koji su ga tada čitali? Bilo kako bilo, taj misterij sada je i sam dio "Trećeg Reicha", djelić njegove intrigantnosti.

 

Roberto Bolano: "Treći Reich"
Prijevod: Dinko Telećan

Vuković & Runjić, 2014.

( Ovaj tekst koji se ekskluzivno objavljuje na MV Info portalu zajednički je financiran od strane MV Info i udruge za zaštitu prava nakladnika ZANA )

– Povezani sadržaj –

– Pretraži sve članke –