Nakon što je u požaru kafića Tri palme izgorio vlasničin sin, svi traže krivca, a krivac može biti samo jedan: mladi Rom koji je u kafiću radio kao konobar. On je prisiljen bježati jer njegova je krivnja za sve druge neupitna, njegovo lice vrišti sa svih naslovnica, te se mora sakriti, a to može samo u Bosni, u naselju u kojem živi njegov otac. A poput svoje sestre samo je sanjao da živi kao i svaki drugi čovjek, da ne bude neprestano obilježen bojom svoje kože.

Taj je događaj, u osvit rata, naizgled mirnoj gomili bio okidač, te ona u potrazi za pravdom okružuje romsko naselje u Zagrebu, stvarajući od njega geto, jer krivi su Romi, oni su ti koji su drugačiji i zato opasni. Hoće li brat i sestra uspjeti prijeći sve granice, prije svega one u ljudskim glavama? Hoće li Enis pronaći oca, koji opsjednuto skuplja dokumente o Romima sa sličnim prezimenom, pobijenima u romskom Holokaustu, nadajući se velikoj odšteti, dok kao taksist vozi visoke oficire JNA u svome starome mercedesu?

Od Zagreba do Bosne, od sadašnjosti do prošlosti, od romskoga geta u središtu Zagreba do Auschwitza i slabije poznatoga romskoga Holokausta, od sanjanog normalnog života do ratnih trublji, Nebojša Lujanović u svome novom romanu "Oblak boje kože" pripovijeda o krivnji i pravdi, o žrtvama i onima drugima, prije svega o Romima i njihovoj kulturi, o onima istinskim drugima koje ne vidimo i koji su uvijek u središtu tragedije.

Nebojša Lujanović (1981.) diplomirao je komparativnu književnost i sociologiju na Filozofskom fakultetu (radom o Andrićevim pripovijetkama) te politologiju na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu. Poslijediplomski studij komparativne književnosti, kulture, izvedbenih umjetnosti i filma u Zagrebu dovršava 2012. obranom disertacije Između nacionalnih književnosti – identitet i pozicioniranje autora od Andrića do Jergovića. Predavački i znanstveno djeluje u području teorije književnosti, sociologije književnosti, kulturalnih studija i suvremene hrvatske književnosti. Nakon tridesetak znanstvenih radova iz navedenih područja, objavio znanstvenu knjigu Prostor za otpadnike – od ideologije i identiteta do književnog polja. 

Prikaze znanstvenih i publicističkih naslova objavljuje u Bibliovizoru (Treći program Hrvatskog radija). Ujedno se kontinuirano bavi spisateljskim radom; piše kratke priče (S pogrebnom povorkom nizbrdo), romane (Godina svinje, Orgulje iz Waldsassena, Oblak boje kože, Južina, Maratonac), eseje (Fatalne simetrije), scenarije itd. 

Aktivan u sferi kulture: održava književne promocije i tribine, sudjeluje u različitim kulturnim projektima, vodi festivale (umjetnički voditelj Pričigina, splitskog festivala pričanja priča). Niz godina vodi radionice kreativnog pisanja u različitim gradovima; nakon stečenog iskustva objavio priručnik za kreativno pisanje Autopsija teksta. Surađivao s nekoliko fakulteta kao vanjski suradnik (Split, Zadar, Zenica). Trenutačno zaposlen kao docent na Akademiji za umjetnost i kulturu u Osijeku. Živi u Splitu.

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.