«Nisam dovoljno volio novac da bih ostao s njom, žudio sam za slobodom. Spetljao sam se s jednom djevojkom koja je mogla podnijeti moju ružnoću, koja je čak i uživala ljubeći mi ožiljke, smatrajući da su prekrasni, smežurani kao koža na čmaru. Razmnožili smo se, odgajali smo djecu u siromašnoj četvrti u kojoj su se naučila tući i krasti. Nikada nismo dignuli ruku na njih, no oni su nas tukli šakama i nogama, a ponekad bi nas znali poprskati Žavelovom vodom. Prostituirali su svoju suviše mladu sestru čije tijelo to nije moglo izdržati, primoravali su je da se pretvara, da svoje urlike i svoju bol pretvori u uzdahe i zadovoljstvo. Prema mišljenju moje žene, to je dijete je bilo toliko nepodnošljivo prvih mjeseci svoga života da je sada samo plaćalo svoj negdašnji noćni plač.

Moj stariji sin bio je provalnik, otišao sam s novcem koji je gomilao u svom skrovištu. Kasnije sam saznao da ga je iz pištolja ubio noćni čuvar i da se njegov brat, u nadi da će umanjiti svoj strah od uhićenja zbog jedne sitne pljačke farmaceutskih proizvoda, upleo u nešto i umro. Što se tiče njihove sestre, ona je umrla od sepse nakon snošaja s klijentom koji je loše završio. Moja je žena, ne znajući više što bi sama sa sobom, plesala dan i noć tjedan dana u praznome stanu dok joj srce nije popustilo».

***

Regis Jauffret rođen 1955. godine u Marseilleu, jedan je od najintrigantnijih francuskih pisaca današnjice. Nakon desetak objavljenih djela, proslavio se romanom «Univers, univers», koji je 2003. nagrađen prestižnom Prix Decembre. Godine 2005. objavljuje roman «Asiles de fous» (Umobolnice), za koji dobiva nagradu Prix Femina, a 2006. provokativni kratki roman «Autobiografija» (Autobiographie). Ove je godine objavio golemo djelo «Microfictions» (Mikrofikcije), zbirku od 500 kratkih tekstova, koja mu je već u prvim mjesecima donijela Grand Prix de l'Humour Noir (nagrada za crni humor) i Prix du Livre France Culture - Telerama.

Jauffretov je rukopis fascinantno bridak, ledeno sarkastičan, gdješto i krajnje brutalan, a ujedno elegantan, izrazito domišljat i duhovit. Stvorio je jedinstvenu proznu formulu, koja će nesumnjivo ostaviti bez daha i hrvatskog čitatelja.

Régis Jauffret (Marseille, 1955.) suvremeni je francuski književnik. Autor je više od dvadeset romana, zbirki priča i jedne kazališne drame. Svoj književni put započeo je pisanjem radiodrama i suradnjom s uglednim kulturnim časopisima. Dobitnik je brojnih književnih priznanja, uključujući nagradu Femina 2005. za roman "Ludnice" (Asiles de fous), nagradu Décembre za roman "Univers, univers" (2003.) te Goncourtovu nagradu za kratku priču 2018. za 500 kratkih tekstova okupljnih pod nazivom "Mikrofikcije".

Njegove kratke priče, često napisane u formi monologa, odlikuju se iznimnom preciznošću izraza i psihološkom napetošću. Kritika se slaže da je Jauffretov rukopis bridak, ledeno sarkastičan i krajnje brutalan, ali istodobno elegantan, duboko promišljen, a mjestimično i duhovit. Nesumnjivo je riječ o jednom od najintrigantnijih francuskih pisaca koji je prepoznatljiv po jedinstvenoj proznoj formi i formuli.

Djela Régisa Jauffreta prevođena su na brojne jezike i redovito izazivaju pozornost kritike i čitatelja.

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.