Kavanu možemo zvati i birtijom ili bircem, lokalom ili kafićem i iako između ovih termina postoje suptilne razlike one za ovu priču nisu previše bitne. Mjesto je isto. Birtija je mjesto gdje se sjedi i pije, gdje se puši i razgovara, gdje se čitaju novine i gdje se dolazi u dodir s različitim ljudima.

U kavanama sam izgubio sate i sate, možda čak i godine. Vidio sam sve. Vidio sam kako pijanac pijancu razbija pivsku flašu na glavi. Vidio sam đankije koji se idu pucati u wc. Vidio sam tipa koji je izvadio pištolj i počeo pucati u zrak, kao i onoga koji je kamenjem gađao ljude na terasi. Vidio sam trudnicu po koju je došao taksi da ju vozi u rodilište, vidio sam tipove kojima su prekjučer amputirali noge, vidio sam samog sebe kako bezuspješno pokušavam pušiti cigaretu nakon vađenja mandula. Vidio sam grupne pijanke, vidio sam istospolne parove, nimalo diskretne; vidio sam petting i više od toga, vidio sam pjesnike, pisce, glumce, slikare, prijatelje i neprijatelje, a vidio sam i nekoliko uzoraka pločica na podu. Nekima sam bio blizu. Nepristojno blizu. Nisam ih zapamtio.

Ova je knjiga nastala kao pokušaj dokumentiranja moje putanje po kafićima, kavanama i birtijama raznih vrsta. Ona ne teži objektivnosti, ali vas može pripremiti da znate što očekivati kada se odmaknete od kvarta i krenete u upoznavanje nekih mjesta u gradu o kojima ste samo slušali, ali niste imali priliku ili se niste odvažili onamo i otići. Ocjene su posebna priča. Uglavnom su plod trenutačnog dojma iako nikada nisu ishitrene. Pokušao sam uzeti u obzir sve aspekte koji jednu kavanu čine onime što jest. Dio tekstova ranije je objavljen na blogu, a uglavnom pozitivni i poticajni komentari čitatelja utjecali su na odluku da se tekstovi prošire, dopune i konačno ukoriče.

Nemoguće bi bilo u jednoj knjizi opisati sve kafiće u jednome gradu, nemoguće bi bilo opisati čak i sve kultne kafiće, ali to nije niti bila namjera. Ovo je jednostavno moj put, a ako se na njemu susretnemo i prepoznamo, platit ću vam piće.

Andrija Škare rođen je 1981. u Zagrebu. Diplomirao je novinarstvo na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu, te radio kao novinar, scenarist, voditelj, urednik. Organizirao i vodio niz tribina, koncerata i soareja opće prakse. S partnericom je pokrenuo program "Slušaj me" koji spaja muziku i (govorenu) književnost. Trenutačno radi kao urednik za domaću književnost u nakladničkoj kući Mozaik knjiga te vodi Festival europske kratke priče. Objavljuje kratke priče, romane i zapise o muzici, kavanama i životu.

Objavio je: "S više mlijeka, molim" (Celeber, 2008.), "Život svijeta koji će doći" (CeKaPe, 2014.), "Slušaj me" (Durieux, 2016.), "Društvene igre" (Hena com, 2017), "Dva prsta iznad gležnja" (Hena com, 2020), "Novi dio grada" (Fraktura, 2022.)

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.