... U «Moru bačenom u nebo» koje svoj naslov duguje jednoj od završnih konstatacija iz knjige – «More sam bacio u nebo, opet sam dijete...», definitivno ima kvalitetnih i dobro napisanih priča, ali i onih drugih koje je na neki način «pojelo» vrijeme. Također je definitivno kako Majetićeva proza danas više ne djeluje kao prije pedesetak godina – kao proizvod «promotora jezične razigranosti i slobode», jer su se mnoge stvari s prozom u međuvremenu promijenile, pa se ono što je nekada zgražavalo danas čini bezazlenim, čak i anakronim. U današnjem kontekstu ova zbirka priča prije svega je dobrodošao podsjetnik na aktivnost pisca kojeg smo, kad je riječ o prozi, pomalo i zaboravili... ( Jagna Pogačnik )

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.