|
"Imam osamnaest godina, bijesna sam i morala sam sve ovo zapisati, ako radi nikog drugog onda zbog onih budala iz moje škole koji kažu kako pokoja tableta ekstazija i malo marihuane još nikome nije naškodilo. A naškodilo je.
Naškodilo je meni koja to nikada nisam kušala, a strašno je naškodilo mojoj šašavoj sestri i cijeloj mojoj obitelji i svima oko nas.
Zato ću se pričom vratiti na sam početak, listajući bilješke od prije četiri-pet godina, kada sam još bila duboko u osmogodišnjoj školi i kad je cijelo to ludilo i započelo."
Tim riječima Nada Mihelčić, autorica kultnog hita za mlade "Bilješke jedne gimnazijalke", uvrštenog i u školsku lektiru, započinje svoj novi roman "Zeleni pas". I time odmah čitaocu naznačuje temu kojom se u romanu bavi: posljedicama koje drogiranje jednog člana ostavlja na cijelu obitelj i njihove prijatelje.
Usprkos tragičnim događajima s kojima je obitelj prisiljena suočiti se, čitajući roman često ćemo se i nasmijati. O zbivanjima naime, saznajemo kroz svjedočenje mlađe sestre, još nedorasle trinaestogodišnjakinje, na pragu puberteta i vlastitih problema s odrastanjem, koja u višečlanoj obitelji traži svoje mjesto i pripadajuću pažnju, pa stoga iskazuje i određenu količinu egoizma.
Kao i u "Bilješkama", i u ovom romanu autorica humor nadopunjava finom ironijom proširujući mu tako prostor, pa je tim, za nju bitno stilsko-strukturalnim sredstvom, omogučila "lakšu probavljivost" mučne teme i izbjegla zamku "dociranja" u prijenosu pouke koju želi iskomunicirati mladim čitaocima. Autoričin iskaz osobito je snažan u zapažanju detalja u ljudskom ponašanju i zanimljivim asocijacijama, a duhovita konverzacija kao i dinamika pripovijedanja daju živost tekstu u cjelini.
Riječ je o vrsno komponiranom i napisanom djelu više nego aktualne socijalno-kritičke tematske dominante, kojemu osobitu svježinu i boju daje protkanost književnog teksta žargonskim riječima i mladenačkim idiomom karakterističnim za suvremeni trenutak. Roman zaslužuje pozornost svojom netipičnošću, neklišeiziranošću, vlastitim pristupom i iskrenošću, pa će zasigurno privući ne samo mlade već i one starije čitaoce, naročito među roditeljima i svima onima koji su često nemoćni svjedoci tragedije drogiranja mladih.
+++
Nada Mihelčić rođena je 1. 12. 1946. u Zagrebu, gdje se školovala na Fakultetu političkih znanosti.
Dugi niz godina radila je u izdavačkom poduzeću "August Cesarec" na poslovima promocije i prodaje knjiga i tek usputno pisala kratke pričice za djecu, objavljivane u Modroj lasti. Početkom 90-tih poduzeće propada i za nju slijede duge i teške godine nezaposlenosti, siromaštva, obiteljskih tragedija i spoznaja da je čeka teška borba s karcinomom. Tek u tim svojim kasnim godinama piše prvu radio-dramu za djecu "Arno i zlatna ribica" te svoj prvi i od čitalačke publike vrlo dobro prihvaćen roman za mlade "Bilješke jedne gimnazijalke", koji ju je uvrstio među autore navedene u Antologiji hrvatske proze za mlade i među pisce školske lektire. Nagrađivana je i na književnim susretima kajkavske poezije.
Danas radi u zagrebačkoj izdavačkoj kući Izvori, za koju prevodi s engleskog jezika. Do sada je u njezinom prijevodu objavljeno tridesetak romana. Uz to priprema knjigu za djecu pod naslovom "Pričice i pjesmice iz daleke Afrike" te piše novi roman za mlade, radno naslovljen "Napokon brucoš", svojevrsni "nastavak" romana "Bilješke jedne gimnazijalke".
MV
Info , 14.07.09
Facebook | | Croportal 
|
