|
Priče u ovoj knjizi različite su tematike, međutim povezuje ih zajednički motiv: samoća. Osamljeni likovi lutaju prostorima koje doživljavaju prijetećima, jer ih neprestano prate stvarni ili zamišljeni, zastrašujući pogledi. Oni su stranci u svijetu kojemu su još donedavna pripadali.
Posebno su tim osjećajem prožete pripovijetke koje nam vjerno ocrtavaju atmosferu straha i beznađa u vrijeme diktature u Čileu, kao što su "Auschwitz", "Knjižnica", "Posjetitelj"... ali i priče znanstveno-fantastičnog žanra koje govore o nesnalaženju likova u svome okruženju.
Imamo dojam da su Munozovi likovi ljudi od krvi i mesa, stvarni pripadnici degradiranog društva kao topless plesačica ili ludi saksofonist u priči "Prijeći ulicu", iako su to likovi koji uvijek izranjaju poput brodolomaca.
Pripovijetke Diega Muhoza svojom dubokom introspekcijom potiču na razmišljanje, ukazuju na ona tajna mjesta u nama koja povezuju (ili razdvajaju) pojedinca i ostatak svijeta.
***
Suvremeni čileanski pisac Diego Muńoz Valenzuela rođen je 1956. godine u Constituciónu. Objavio je zbirke pripovijesti "Nada ha terminado" (Ništa nije završilo, 1984.), "Lugares secretos" (Tajna mjesta, 1993.), "Ángeles y verdugos" (Anđeli i krvnici, 2002.), "Déjalo ser" (Pusti, neka bude, 2003.), te romane "Todo el amor en sus ojos" (Sva ljubav u njezinim očima, 1990., 1999.) i "Flores para un cyborg" (Cvijeće za jednog robota, 1997., 2003.)
Njegove su pripovijetke uvrštene u više od trideset antologija objavljenih u Španjolskoj, Italiji, Nizozemskoj, Bugarskoj, Hrvatskoj, Kanadi, Meksiku, Argentini, Ekvadoru i Čileu. Prevedene su na francuski, talijanski, hrvatski i engleski. Dva puta bio je dobitnik Nagrade za najbolja književna djela koju dodjeljuje čileansko Nacionalno vijeće za knjigu – za zbirku pripovijedaka "Tajna mjesta" - 1994. i za (tada) neobjavljeni roman "Cvijeće za jednog robota" - 1996.
Jedan je od rijetkih suvremenih čileanskih pisaca koji piše znanstvenu fantastiku. Bio je urednikom nekoliko antologija čileanske pripovijetke: "Contando el cuento" (Pričajući priču, 1986.), "Andar con Cuentos" (Hodati s pripovijetkama, 1992.) i "Cuentos en Dictadura" (Pripovijesti u vrijeme diktature, 2003.).
Diego Munoz pripada generaciji 80-ih godina. "Generaciji koja je mislila da prstima dotiče nebo, ali joj je netko sakriven iza nekog ugla, izmakao ljestve" - kaže novinarka Faride Zeran. Ta generacija izvlači iz zaborava duhove iz vremena svoga mladenaštva i u svojim djelima koristi humor, piše slobodno i s izvjesnom dozom drskosti.
MV
Info , 14.01.10
Facebook | | Croportal 
|
