Hrvatsko državno kazalište u Zagrebu 1941.-1945.
- Nakladnik: Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti - HAZU
- Urednik: Tomislav Sabljak
- 12/2009.
- 280 str., meki uvez
- ISBN 9789531549196
- Cijena: 9.16 eur
Preračunato po fiksnom tečaju konverzije 7,53450 kuna za 1 euro - Cijene knjiga su informativnog karaktera, navodimo prvu cijenu po izlasku knjige iz tiska. Preporučamo da cijene i dostupnost knjiga provjerite kod nakladnika ili u knjižarama! Moderna vremena više se ne bave prodajom knjiga, potražite ih u knjižarama, antikvarijatima ili u knjižnicama.
Poseban otisak dvobroja "Kronike" 23-24 (Zagreb, 2009.) posvećenje u cijelosti dokumentarnoj građi o povijesti Hrvatskog državnog kazališta u Zagrebu u vrijeme NDH, a koja se nalazi u Arhivu Odsjeka za povijest hrvatskog kazališta Zavoda za povijest hrvatske književnosti, kazališta i glazbe Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti.
U tu svrhu prepisan je dio građe koja daje presjek kazališnog života i posebice kazališne novinske kritike tog razdoblja ispunjenim najdubljim kontradikcijama hrvatske kulture i umjetnosti.
Činjenica da ideokracija NDH nije uz sav napor represivne vlasti, stvorila svoj tip teatra, niti svoju estetiku teatra, navodi nas na pomisao da se dogodilo nešto kao i s francuskom revolucijom (vlast NDH često je rabila upravo riječ revolucija), koja nije uspjela potisnuti klasicistički teatar. Utjecaj ideologije i njezinih mitova na dramsko stvaranje ne zavise samo od značenja koje oni imaju u samoj biti ideologije. Teatru ideologija ustaštva ne može dati nikakvu karizmatsku moć: pokušaji izjednačavanja kazališne predstave s političkom porukom u pravilu propadaju.
No, posredno, kazalište trpi utjecaj ideologije nacizma i tako njemački konzul Theodor Dopffel već u travnju 1941.godine intendantu kazališta daje do znanja da će taj isti intendant uskoro primiti popis djela koja se mogu, a koje se ne mogu izvoditi, također ga konzul upozorava da u kazalištu i dalje igraju Židovi. Što se događa kasnije, ne znamo, ali ubrzo intendanta Aleksandra Freudenreicha zamjenju na stolici intendanta Dušan Žanko.
Otpor ideokraciji u samom teatru rezultira činjenicom da 22.travnja 1942. godine iz Hrvatskog državnog kazališta odlaze u partizane nekoliko značajnih imena - Vjeko Afrić, Milan Vujnović, Ivka i Joža Rutić, Žorž Skrigin, Salko Repak i Zvonimir Cvija.Koncem 1942. u partizane odlaze književnici Vladimir Nazor i Ivan Goran Kovačić, a sredinom 1943. iz kazališta odlaze u partizane i Šime Šimatović i Joža Gregorin, a u studenom 1943. u partizane odlazi iz Zagreba grupa đaka Glumačke škole (Mira Župan, Josip Marotti i dr.).
Ovaj izbor iz građe o teatru u vrijeme NDH prvi je pokušaj da se znanstvenim krugovima predoči slika o teatru u vrijeme diktature ideokracije, koja nije mogla potisnuti građansku svijest i slomiti otpor svih onih koji su ustali u borbu protiv ideologije zla.
U tu svrhu prepisan je dio građe koja daje presjek kazališnog života i posebice kazališne novinske kritike tog razdoblja ispunjenim najdubljim kontradikcijama hrvatske kulture i umjetnosti.
Činjenica da ideokracija NDH nije uz sav napor represivne vlasti, stvorila svoj tip teatra, niti svoju estetiku teatra, navodi nas na pomisao da se dogodilo nešto kao i s francuskom revolucijom (vlast NDH često je rabila upravo riječ revolucija), koja nije uspjela potisnuti klasicistički teatar. Utjecaj ideologije i njezinih mitova na dramsko stvaranje ne zavise samo od značenja koje oni imaju u samoj biti ideologije. Teatru ideologija ustaštva ne može dati nikakvu karizmatsku moć: pokušaji izjednačavanja kazališne predstave s političkom porukom u pravilu propadaju.
No, posredno, kazalište trpi utjecaj ideologije nacizma i tako njemački konzul Theodor Dopffel već u travnju 1941.godine intendantu kazališta daje do znanja da će taj isti intendant uskoro primiti popis djela koja se mogu, a koje se ne mogu izvoditi, također ga konzul upozorava da u kazalištu i dalje igraju Židovi. Što se događa kasnije, ne znamo, ali ubrzo intendanta Aleksandra Freudenreicha zamjenju na stolici intendanta Dušan Žanko.
Otpor ideokraciji u samom teatru rezultira činjenicom da 22.travnja 1942. godine iz Hrvatskog državnog kazališta odlaze u partizane nekoliko značajnih imena - Vjeko Afrić, Milan Vujnović, Ivka i Joža Rutić, Žorž Skrigin, Salko Repak i Zvonimir Cvija.Koncem 1942. u partizane odlaze književnici Vladimir Nazor i Ivan Goran Kovačić, a sredinom 1943. iz kazališta odlaze u partizane i Šime Šimatović i Joža Gregorin, a u studenom 1943. u partizane odlazi iz Zagreba grupa đaka Glumačke škole (Mira Župan, Josip Marotti i dr.).
Ovaj izbor iz građe o teatru u vrijeme NDH prvi je pokušaj da se znanstvenim krugovima predoči slika o teatru u vrijeme diktature ideokracije, koja nije mogla potisnuti građansku svijest i slomiti otpor svih onih koji su ustali u borbu protiv ideologije zla.
© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.
