Prilagodbe

Moderna vremena

Pogledaj... sve je puno knjiga.

Ilustracije: John Tenniel
Ivana Brlić Mažuranić

Dobro jutro, svijete! : Dnevnički zapisi 1888.-1891.

  • Nakladnik: Mala zvona
  • 09/2010.
  • 160 str., meki uvez
  • ISBN 9789537760014
  • Cijena: 7.96 eur
    Preračunato po fiksnom tečaju konverzije 7,53450 kuna za 1 euro
  • Cijene knjiga su informativnog karaktera, navodimo prvu cijenu po izlasku knjige iz tiska. Preporučamo da cijene i dostupnost knjiga provjerite kod nakladnika ili u knjižarama! Moderna vremena više se ne bave prodajom knjiga, potražite ih u knjižarama, antikvarijatima ili u knjižnicama.

"Rado bi znati kad je čovjek za pisanje stvoren, kada stane pisati? Jer meni se sada čini da sam grozno glupa, grozno malo idejah imam, a onda opet da ih više nebudem nikada imala. Kada ako ne sa petnajst godinah? Onda ode moja slava, moj san za posije smrti. To mi je najmilija misao. Da bi mogla za života mnogo, mnogo toga napisati, onda datume napisati, umrieti i da se po smrti štampa, dopadne i... proslavi domovinu i mene."

Prvi put pred očima javnosti, djevojački dnevnik Ivane Brlić Mažuranić, koji je vodila od 1888. do svojih zaruka u ljeto 1891., otkriva njene sanjarije o ljubavi, pisanju, domovini – i njen književni talent.

Ivana Mažuranić vrlo je rano krenula stopama svojega uzora iz djetinjstva - djeda čije je ime i sama "podpuno nosila" i u kojemu je vidjela u prvom redu pjesnika. Njene najranije sačuvane pjesme datiraju iz vremena kad joj je bilo dvanaest godina, no čini se da je bila od one djece koja pokušavaju zapisati nešto svoje čim nauče pisati. Na prijelazu iz djetinjstva u ranu mladost zanosila se poezijom, ne sluteći da će na sasvim drukčijem području steći književnu slavu za kojom je čeznula. Prva njezina proza nalazi se u dvjema velikim dnevničkim bilježnicama u koje je zapisivala od 1888. do 1891. tj. od navršenih četrnaest godina do ljeta svojih zaruka.

Dnevnik nije vodila kontinuirano, ponekad je pisala i na izdvojenim listovima, a postoje i dvije male bilježnice sa zapisima s putovanja u Primorje. Kad se skupe sve te bilješke, pred nama je prilično kompaktan korpus koji nema pandana u hrvatskoj književnosti.Možda bi bilo koji tinejdžerski dnevnik s kraja devetnaestog stoljeća bio vrijedan čitanja - u svakome bi se zrcalili običaji i događaji toga, već davnoga vremena.

No bilješke Ivane Mažuranić nisu običan tinejdžerski dnevnik. Njena vokacija književnice, vrlo snažna i izrazita, očituje se ne samo kroz razmišljanja o pisanju i knjigama, nego i u prvim pokušajima pisanja pripovijesti, koje od vlastitih intimnih bilježaka mlada autorica odvaja samo navodnim znakovima.

I sadržaj se prelijeva iz njezinog stvarnog života u te književne skice, koje su tonom i stilom ipak drukčije od spontanih privatnih zapisa te odaju svijest o različitosti književnog od intimnog diskursa. O tome koliko su njoj samoj ti književni pokušaji bili važni svjedoči činjenica daje cijeli život brižljivo čuvala bilježnice te sve svoje rane priče prepisala, a neke i prevela na engleski. Njeni prijepisi tih priča arhivirani su kao prijevodi, no njihova nazočnost u dnevniku nedvojbeno potvrđuje njeno autorstvo.

No možda je dnevnik Ivane Mažuranić još zanimljiviji zato što otvara izravan ulaz u unutarnji svijet buduće književnice - na njegovim su stranicama ostali sačuvani najspontaniji otisci njenog temperamenta i inteligencije, njenih interesa i emocija iz formativnog razdoblja života. Osjetljivost za ljude i prirodu, smisao za humor, mladenačka potraga za smislom - sve to njen dnevnik čini vrlo dojmljivim štivom.

U ovom izdanju zadržane su sve pojedinosti točno onakve kakve su u originalu, uključujući i (rijetke) pogreške, kao i starinski pravopis. (Sanja Lovrenčić)

Ivana Brlić Mažuranić (Ogulin, 18. travnja 1874. – Zagreb, 21. rujna 1938.) potječe iz poznate intelektualne građanske obitelji Mažuranića. Otac Vladimir Mažuranić bio je pisac, odvjetnik i povjesničar. Djed joj je bio slavni političar, hrvatski ban i pjesnik Ivan Mažuranić, a baka Aleksandra Mažuranić, sestra jezikoslovca Dimitrija Demetra. Odrastanje u obiteljskoj sredini naglašena patrijarhalnog duha i strogih etičkih nazora, ali pod prisnim i snažnim utjecajem djeda Ivana i bake Aleksandre, obilježit će trajno Ivaninu ličnost.

Kada se 1892. udala za odvjetnika i političara Vatroslava Brlića, seli se u Brod na Savi (danas Slavonski Brod), gdje je živjela većinu života koji je posvetila svojoj obitelji, obrazovanju i književnom radu. Okružena bogatim bibliotekama u jednoj i drugoj kući, atmosferom rada i domoljublja, stjecala je i sama u vlastitom domu bogato znanje, učila jezike i živjela intezivnim, bogatim unutrašnjim životom.

Poslije mladenačkih pjesničkih pokušaja na hrvatskom («Zvijezdi moje domovine») i na francuskom jeziku («Ma Croatie; Le bonheur»), te dnevnika pisanog na poticaj F. Mažuranića, Ivana Brlić-Mažuranić javila se u književnosti tek 1902. zbirkom pripovijedaka i pjesama za djecu «Valjani i nevaljani», koju je tiskala u vlastitoj nakladi.

Pravu pozornost književne publike skreće 1913. romanom za djecu «Čudnovate zgode i nezgode šegrta Hlapića», ali umjetnički vrhunac ostvaruje u svojem najpoznatijem djelu: “Priče iz davnine” (1916) koje je djeci, a i odraslim čitateljima svih naraštaja nudilo vjeru u temeljne ljudske vrijednosti. Pišući priče, napajala se na dvama izvorima: slavenskoj mitologiji i hrvatskim narodnim legendama, pa se tako stilski približila književnom kontekstu svoje epohe u razdoblju Moderne.

Napisala je pjesničku zbirku «Slike» (1912), pedagoški intoniranu «Knjigu omladini» (1923), zapise o obiteljskome rodoslovlju «Iz arhive obitelji Brlić u Brodu na Savi» (Obzor, 1933-34.), koje objedinjuje u trima knjigama (1934., 1935.), povijesno-pustolovni omladinski roman «Jaša Dalmatin potkralj Gudžerata» (1937.) te prevodila s njemačkoga i francuskoga.

Kritika je njezinu prozu držala jedinstvenom sintezom životnoga idealizma, naravnosti izraza i delikatnosti rijetkoga humora (A. G. Matoš) pa su je, premda je pisala za djecu, hvalili kolege (A. B. Šimić, D. Domjanić) i književni povjesničari (A. Barac).

Takvim ocjenama pridružila se i kritika u svim onim zemljama, koje su imale sreću da se, još za života ove hrvatske spisateljice, upoznaju s njenim najboljim djelima – «Pričama iz davnine» i «Čudnovatim zgodama šegrta Hlapića». Već 1924. objavljen je u Londonu engleski prijevod «Priča iz davnine» pod naslovom «Croatian Tales of Long Ago». Do kraja toga desetljeća pojavili su se i prijevodi ovoga djela na švedskom, češkom, danskom i ruskom jeziku, a potom su uslijedili prijevodi na slovački, njemački, ukrajinski… Djela Ivane Brlić-Mažuranić doživjela su do danas 60-ak prijevodnih izdanja na 30-ak svjetskih jezika, među kojima su i esperanto i kineski jezik.

O njezinom značaju govori i činjenica da ju je Akademija dva puta (1931, 1938) predlagala za Nobelovu nagradu, primivši je 1937. za svoga (dopisnoga) člana, kao prvu ženu kojoj je dodijeljena takva čast.

Često nazivana hrvatskim Andersenom (radi njene virtuoznosti kao pripovjedača za djecu) i hrvatskim Tolkienom (radi posezanja u fantastični svijet mitologije), Ivana Brlić-Mažuranić svojom originalnošću i svježinom ravnopravno stoji rame uz rame sa svjetskim velikanima dječje književnosti.

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.

– Od istog nakladnika –

Prethodna Slijedeća Vidi sve knjige

– Od istog autora –

Prethodna Slijedeća Vidi sve knjige

– Pretraži sve knjige –