|
Podaci su mučniji od riječi: u Hrvatskoj je 50.000 registriranih kroničnih ovisnika o kocki, a godišnje se na taj porok troši preko milijardu kuna. U Zagrebu, gradu koji sve više tone u apatiju, na svakom uglu niču nove kockarnice koje daju najbolju sliku osiromašenog društva – u njima mnogi 'otpisani' s burze, 'ljudi bez svojstava', očajnički predaju sudbini svoje posljednje uloge i nade. Jedan buntovan čovjek među njima odluči neobičnom igrom nadmudriti rulet, društvo, usud. No, igra je i uzbudljiva i bolna...
Vješta u stilu i suverena u pripovijedanju, Lada Žigo vodi nas već niz godina duž ponora književnih svjetova, koji, ma koliko im se potajice opirali, itekako zadiru u srce naše životne stvarnosti, radilo se pritom o sasvim priručnoj mitologiji tmurne novinarske svakodnevice ("Ljudi i novinari") ili, pak, apokaliptičnim, premda nimalo nerealnim vizijama globalne diktature jedne isprva nezadovoljne, a potom itekako goropadne rodne skupine ("Babetine").
Roman "Rulet" odvest će nas korak dalje, u svijet alegorije sasvim jasna, no nimalo izvjesna sadržaja, a od takvih, srećom, autorica nikad nije prezala. Postoji li sudbina ili ne, pitanje je kojim će se na formalnom planu dovijeka mučiti filozofi, no u svakodnevici, omeđenoj bolnim titranjem vazda prenapregnutih živaca, ona je tu, kao teret i zagonetka, prijetnja, nedoumica i tračak nade.
(...)
Svojom priručnom metaforikom rulet nam se tu naprosto nameće, no njegova priča nije više dokument sumanuta praznovjerja, kakav bi nam sugerirala svaka iole ozbiljna kockarska ovisnost, već priča o egzistenciji samoj. Da nadmudri ili nasamari bešćutbost kocke, nije, naime, samo životna opsesija kockara - u konkretnom slučaju protagonista romana - već svakog od nas, tko se u kavezu vlastitih neuroza još nada formuli suvereniteta nad vlastitim životom
(...)
Od priča kakav je "Rulet'"na kraju ipak svatko dobiva.
Boris Perić
MV
Info , 02.02.11
Facebook | | Croportal 
|
