Goran Sunajko prepoznaje današnju „scijentometrijsku hegemoniju“ koja racionalističkim, tehnicističkim i normativističkim „bičem“ nastoji ovladati svim sferama ljudskog duha i svesti ga na jednoznačnost i pritom osvajački nastupa prema podređenoj humanistici i svim njezinim pojmovima. 'Estetika genija' zamišljena je baš kao anestetik za tu veliku bol humanistike.

Urbanističko smještanje klaonica na rubovima grada, njihovo tako reći sklanjanje od pogleda, uz kognitivnu disonancu koja je svojstvena mnogima i uzrokuje prilagodbu mišljenja koja nerijetko usmjerava ponašanje tako da osigura vlastitu moralnost uz minimalan gubitak ugode i udobnosti (dobra sam osoba unatoč tome što nastavljam jesti meso zaklanih životinja, one ne pate toliko, a meso mi se sviđa) očiti su...

Videmšekove priče ocrtavaju moguće dobre obrasce djelovanja, ali još će mnogo vode proteći, ratova početi i završiti, još će se mnogo novca okrenuti i konferencija održati prije negoli klimatske promjene postanu uistinu prioritetna tema, a ne samo čistilište za nekakav osobni i kolektivni moral. Videmšek je negdje po putu izgubio strpljenje pa ova knjiga, pomalo antiklimaktično, završava...

Došli smo do kraja iluzija, sve ono što smo uzimali zdravo za gotovo sada pokazuje svoj iskrivljeni sjaj. Negdje putem izgubili smo ono opće, drugim riječima povjerenje u apsolut. Partikularizacija iskustva uzrokuje krizu društvenosti i dijaloga, nekako to sve više izgleda kao da se krećemo osobnim mračnim tunelima iz kojih kroz malene prozore gledamo vanjski svijet, nešto kao u romanu 'Tunel' Ernesta...

Rasprava o umjetnoj inteligenciji živa je vatra koja polariziranjem prijeti kredibilitetu intelektualne zajednice. Russell tvrdi da takav tip nemilosrdne i stroge podjele, praktički na neku vrst intelektualnih plemenskih skupina (za i protiv) bitno ugrožava opstojnost nužnog srednjeg puta koji karakterizira konstruktivna suradnja. Takav je Russellov ton, otvoreno polemički prema profesionalnim kolegama koji su...