Moderna vremena

Pogledaj... sve je puno knjiga.

Ilustracije: John Tenniel
Kritika • Piše: Vanja Kulaš • 19.11.2019.

Camille Jourdy : Rosalie Blum

Camille Jourdy: Rosalie Blum

Rosalie Blum Jourdy Camille

Rosalie Blum zvučno je ime poput, recimo, Eleanor Rigby, odakle ga znam, razmišljala sam opipavajući tvrde korice trodijelnog grafičkog romana (Deja vu, Sad si dolijao!, Kud puklo da puklo!, plus epilog), dok se istodobno momak u priči pitao otkud mu je poznato Rosalieno lice. Ja se Rosalie Blum vjerojatno sjećam iz najava za istoimeni film iz 2015. koji doduše tada nisam pogledala, a nekako mi se čini ni neću, da mi ne upropasti šmek koji ostaje za stripom. U međuvremenu, dečko kojem je ime Vincent Machot ustanovit će gdje je tu ženu već vidio: dok su oboje bili klinci, on pred televizorom, a ona lik iz crne kronike, akterica obiteljske tragedije. Ne znam zašto me album francuske stripašice i ilustratorice Camille Jourdy (1979) uporno asocira na Beatlese, ali uz njegovu tematiku fino se uklapaju njihovi stihovi: All the lonely people Where do they all come from? All the lonely people Where do they all belong?

Ako vam je Vincent otkrio tko je Rosalie Blum, ja ću pokušati pobrojiti što ona sve jest: ponajprije subliman kolorit, u rasponu od akvarelnih do jačih namaza boje senfa, cikle i akvamarin zelene. Nadalje, Rosalie je crtež, i to pomalo zbrčkan, a upravo takvim iskrzanim, ali hiperdetaljiziranim crtkanjem autorica postiže začudno slojevit prikaz fizionomija i ambijenata, interijera i krajolika. Jourdy mizansceni pridaje neviđenu pažnju, pa tako opipljivo, gotovo trodimenzionalno oslikava kvartovsku trgovinicu u kojoj je Rosalie zaposlena, njezin dom, kaotično zdanje na kraju grada prepuno živopisnog cluttera, Vincentov frizeraj te mračni stan koji mladić dijeli s ekscentričnom majkom, a iznad svega tu manje nam poznatu planinsku Francusku – dekor ove starinske storije postavljen je prema vizurama Dolea, autoričina rodnog gradića u francuskoj Juri. Jourdy je naoko nehajna crtačica, ali ležernim, mjestimice djetinjim potezima, intenzivnim koloritom i mnoštvom šarmantnih detalja (papirnati brodići, marionete, čajnici, tranzistori, karirane papuče, tapete s uzorkom trešanja...) u naše sobe donosi jedan samosvojan svijet koji nam se dok okrećemo čvrste listove strip albuma otvara kao melankoličan, pitom i zapravo jedini moguć.

Priča je to zavodljive zagasitosti, u njoj ima doručkovanja uz radio emisije i linearnih lunjanja u kojima se samuje, ali pritom i na nekoga pazi iz daljine. Ima zatim sveprisutnih mačaka, uličnih harmonikaša, košmarne golotinje jedne djetinjaste starice, ružičastih zečeva u policijskim uniformama, kažnjavanja škakljanjem i to, sasvim bizarno, jezikom jedne kućne koze; konačno tu je i pas koji glumi lava u striptiz točci, ali i mini krokodil koji je pobjegao iz nečije kade. Ima kod Jourdy i sudbinskih upoznavanja, besmislenih razgovora o vremenskoj prognozi, pritiska oko proslave Nove godine, oštre kritike malograđanštine, ćaknutih eksperimenata, svakodnevnih rituala i malih životnih radosti, maštarenja i snoviđenja, znatiželje i zaigranosti. Ima također i težine egzistencije usred provincijske učmalosti, tereta nepromišljenih postupaka, osude i grizodušja, blago iščašenih ili pak krajnje nefunkcionalnih obiteljskih odnosa; a ima i mladenačke lijenosti i srednjedobne inercije, otuđenosti, posesivnosti, ukratko – svega ljudskog što u tablama ovog dojmljivog vizualno-tekstualnog ostvarenja supostoji kao jednakovrijedno.

"Rosalie Blum" pripovijest je koja se iscrtava i ispisuje između dviju krajnosti, svojevoljnog osamljivanja i prinudne usamljenosti; u okularu su nam single žena srednje dobi i mlađi muškarac kojeg manipulativna majka maltretira u prostoru ispunjenom lutkama, prepariranom divljači i raspelima. Vincenta je nedugo ostavila djevojka koja ionako za njega nikad nije imala vremena, pobjegla je u Pariz s nekim drugim i ne treba ni reći, nije se vratila. Otad se Vincent druži samo s bratićem Laurentom koji obožava šah, ptice i crni humor, usto izrađuje erotske figurice i niže morbidno šaljive prijedloge kako bi se ovaj mogao riješiti mame ugnjetavačice. 

O Rosalienoj samoći ne znamo puno, tek da običava sjediti sama po dekadentnim barovima i odlaziti solo u kino, gdje u pustoj dvorani gleda opskurne filmove. Usto je nepopravljiva pušačica, uzima antidepresive, a voli i popiti, doznat će Vincent, jer kako čovjeka kvalitetno upoznati nego pratiti ga u stopu ili još bolje, prekapati mu po smeću. Vincent dakle nakon fatalnog susreta u Rosalienom dućančiću instinktivno počne uhoditi tu posve običnu, ali zagonetnu i njemu neobjašnjivo intrigantnu četrdesetogodišnjakinju uvjeren da ona ne primjećuje njegov (in)diskretan interes. Istodobno, itekako svega svjesna Rosalie angažira svoju šašavu i besposlenu nećakinju da istraži tko je taj smotani mladić kojeg skićući svojim uobičajenim rutama svako malo zakači perifernim vidom.

Rosalie Blum je, s vremenom ćemo saznati i to, tragičan lik s tajnom, lik koji se iza debelih dioptrijskih naočala doima kao da je neprestano na rubu samourušavanja, no kako taj sveopći raspad ipak izostaje, čitatelj željan feel good atmosfere paušalno će zaključiti da joj je u životu zapravo okej dok ima stanovitu strukturu, svoj mir i kakvu takvu slobodu. Rosalie čas djeluje nesigurno i izgubljeno, čas kao da može sve sama i da neće propasti ni bez ikoga svog, no jasno je da bi njen mali svemir bio kudikamo šareniji uz još nekoga sličnog. A onda se jedan takav stvarno i pojavi, u obličju zbunjenog bojažljivca koji, i ne htijući, promijeni sve. Rosalie, čiji se društveni krug dotad svodio na članice crkvenog zbora u kojem pjeva, ovakav bezazleni slučaj špijunaže ponovo će zbližiti s nećakinjom i nakon godina (samo)izolacije vratiti je svijetu.
 

Ovaj strip, iznikao iz diplomskog rada Camille Jourdy koji je obranila na Ecole des arts decoratifs u Strasbourgu, u Francuskoj je isprva objavljivan kao trilogija u nastavcima, a onda objedinjen u podeblji svezak pa preveden na mnoge jezike, nasreću i na naš. Prevoditeljica romana Vlatka Tor kaže mi da ga je godinama ritualno posuđivala u Medijateci Francuskog instituta, da bi naposljetku nabavila vlastiti primjerak, a onda sebi za gušt prevela tekst koji je u međuvremenu već znala napamet; prijevod je pokazala Marku Šunjiću i tako je "Rosalie Blum" proljetos osvanula u hrvatskom izdanju, kod izdavačke kuće Fibra. Vlatka frankofonim čitateljima od srca preporučuje i "Juliette" (2016), aktualni album Camille Jourdy, a ja se nadam Vlatkinoj skoroj novoj prevoditeljskoj suradnji s Fibrom.

Bez obzira na ishodišno turobno ozračje ovaj grafički roman u cjelini je vedar i vrlo duhovit, zahvaljujući nizu komičnih, nadrealnih situacija i uspjelih fora apsurda. Pripovijest je ispunjena tugaljivošću, ali onom pomirljivom, gotovo slatkom, onakvom kakva spašava od tjeskobe kad su ljudi toliko mudri ili bar zreli da se ne muče stanjima koja nisu kadri promijeniti, nego svoj život, kakav jest, umiju očuditi jednostavnim, a magičnim aktivnostima kao što su, evo, duge šetnje uz kanal.

"Rosalie Blum" slikovnica je za odrasle ispisana nalivperom i autoričinim krasopisom, pomalo bajkovito intonirana knjiga u slikama o tome kako jedni drugima možemo postati važnim i neodvojivim dijelom svakodnevnice, neočekivano, odjednom i tek tako; priča o prijateljstvu i ljepoti življenja čak i kad se čini da sreća baš i nije na našoj strani.

Camille Jourdy

Rosalie Blum

  • Prijevod: Vlatka Tor
  • Fibra 04/2019.
  • 384 str., tvrdi uvez
  • ISBN 9789533214283
  • Cijena 180.00 kn

U provincijskom gradiću životi troje vrlo različitih ljudi ispreplest će se u posve neočekivanu priču. S neskrivenom simpatijom i uz blagu ironiju koju gajimo upravo prema onome u čemu se prepoznajemo, u strip albumu 'Rosalie Blum' Camille Jourdy nježim crtežom i pastelnim jesenjim tonovima prati likove u potrazi za samima sobom.

– Komentari –

– Povezani sadržaj –

– Pretraži sve članke –