Moderna vremena

Pogledaj... sve je puno knjiga.

Ilustracije: John Tenniel
PODCAST • Piše: MV Info • 16.10.2019.

Damir Karakaš - Proslava

"Tražio sam jednu kompoziciju kojoj ne možeš više ništa dodati ni oduzeti. Nikad ne robujem tome hoće li ljudi nešto percipirati kao priču, roman ili poeziju. Kad su gitarista iz ZZ Topa pitali, što vi svirate, je li to blues ili rock 'n' roll, on je odgovorio – da." 

Tako nam je rekao Damir Karakaš jedno prijepodne u zagrebačkom Art parku gdje smo se susreli kako bi nam pročitao ulomak iz svoga romana "Proslava" (OceanMore, 2019.), čime na portalu otvaramo novu rubriku PODCAST u kojoj ćemo objavljivati audio zapise autorica i autora koji čitaju vlastite priče, ulomke iz romana, pjesme i sl., kao i kraće intervjue. Tom prigodom Karakaš nam je otkrio i neke detalje o tome kako piše, do čega mu je u književnosti stalo, i zašto je roman toliko kratio da se postavlja pitanje je li uopće riječ o romanu?

– PODCAST: Damir Karakaš čita ulomak iz Proslave –

"Ja ga percipiram kao roman, ali dozvoljavam da ga netko percipira kao poeziju, kao sonet. Kao da sam iz neke planine izvukao četiri kamena preko kojih ću opisati tu planinu. Jer ta prijašnja kompozicija mi je previše sličila na klasičan roman, a volim na razini kompozicije i na razini jezika riskirati, ići naprijed. Kako je rekao Kundera: 'što stane u 500 strana, stane i u 100'. Ako gledaš malo kroz povijest književnosti, recimo, Ivo Andrić je svoj najbolji roman Prokleta avlija skratio sa 600-700 na 200 strana, kao otprilike i Kerouac svoj roman Na putu, ili Kiš svoj Pešćanik. Ali da bi mogao skraćivati, moraš puno napisati, i napisati kako treba... ali onda se moraš odreći. Ja sam na dva poglavlja toliko radio, mučio sam se, ali morao sam ih izbaciti. Kao u šahu, ponekad neku figuru žrtvuješ da bi mogao ići dalje. To je taj jedan način pisanja, kada je uvijek puno više rečeno nego napisano – da riječima bude usko a mislima široko. Zato ja uvijek puno čitam naglas, na raznim mjestima, jer svako ima svoju energiju. Evo, jutros sam tekst čitao najprije uz Chopina, pa sam ga onda poslije čitao sa Čajkovskim u pozadini, pa s Beethovenom, pa sam mijenjao fontove, pa sam čitao stojećke, pa hodao… i baš sam skužio kako mi je lijep taj tekst, baš mi dobro leži uz Beethovena kojeg jako volim. A često ga znam i vizualno suziti, zbog ritma, i onda ga tako čitam. Teško je dobiti skladan tekst na tako uskom prostoru, ako se to sve sabije onda vidim ima li kakva kvrga, i ako ima, još ga malo stisnem i idem dalje. 

Nevjerojatne se stvari događaju kad si stalno u tekstu i radiš na njemu. To je isto kao i s književnosti – književnost je poštena: koliko joj daš, toliko ti vrati. Ponekad mi na nekom mjestu fali riječ, tražim je, jer samo jedna riječ može postojati za to mjesto, i baš mi ona treba. Onda tri dana samo šetam po stanu i ništa ne radim, iako je i to nekakav rad. A kada si fanatičan i posvećen knjigama – a ja imam dosta knjiga doma, imam super biblioteku – onda se jedna knjiga jednostavno otvori i šapne mi tu riječ."

Priredile: Lora Tomaš i Iva Perković

Damir Karakaš

Proslava

  • Naklada OceanMore 04/2019.
  • 120 str., tvrdi uvez
  • ISBN 9789533320861
  • Cijena 120.00 kn

Svojim najnovijim romanom 'Proslava' Damir Karakaš vraća se među sjene i magle, tišinu i zvukove, boje i mirise zavičajnog krajolika i njegovih ljudi te nas vodi na napeto putovanje kroz vrijeme, prirodu i običaje, putovanje na kojemu pak kao da sve stoji. 

– Komentari –

– Povezani sadržaj –

– Pretraži sve članke –