Moderna vremena

Pogledaj... sve je puno knjiga.

Ilustracije: John Tenniel
Vijest • Piše: MV Info • 25.08.2005.

Četiri poetska prvijenca, četiri autorice!

AGM s ponosom predstavlja četiri poetska prvijenca četiri mlade autorice: «Nijedan pauk nije savršen» Slađane Bukovac, «Kad se previše nagneš kroz prozor vlaka» Željke Černok, «Sapfino ogledalo» Sanje Sagaste i zbirku poezije «Grudi i jagode» Darije Žilić.

Slađana Bukovac (Glina, 1971.) do sad je objavila roman «Putnici» (Meandar, Zagreb, 2003.). U njezinom poetskom prvijencu «Nijedan pauk nije savršen» očituje se poezija pretežito najneiscrpnije, ljubavne tematike, po ugođaju najčešće nostalgična, ponekad melankolična. Njezina lirika neprestano otvara pitanje komunikacije (jer ti ne znaš govoriti ništa osim riječi... da si i kad si tu / za mene jednako nedostupan... Kao da razgovaram sa sarkofagom), a jedna od boljih definicija ljubavi kaže da ljubav i nije ništa drugo do razumijevanje.

Sanja Sagasta (Sisak, 1972.) je do sad objavila zbirku pjesama «Igre ljubavi i ponosa (Because press, 1998.). Njezina najnovija zbirka «Sapfino ogledalo» je zbirka poezije nastala u Sapfinoj tradiciji. Međutim, lezbijska ljubavna poezija u našem kontekstu nužno nije samo ljubavna, nego i aktivistička. Shodno svojoj marginalnoj poziciji, ona se upinje da stekne građanstvo, pa prosvjeduje,...(«moja utopija izgleda kao ogledalo rasapa») tako da se estetika ružnog nameće kao njezin prirodno-provokativni okvir.

Pjesme Darije Žilić (Zagreb, 1972.) (po)hvaljene na Goranovu proljeću 2000. i 2002. godine, natopljene su nostalgijom i izrečene izrazito ženskim glasom. Okovana nostalgijom, poezija iz njezine zbirke «Grudi i jagode» je tiha, prigušena, obla i mekana, premda ponekad i oštra i provokativna u svome kratkometnom kriku kojim probija čahuru usamljenosti...

Zbirka poezije «Kad se previše nagneš kroz prozor vlaka» Željke Černok (Karlovac, 1973.) najčešće je svojevrstan poetski bedeker, nastao gledanjem kroz prozor vlaka i susretanjem drugih ljudi, drugih priroda i kultura. Njezin narativni izričaj odmjerava stereotipe, kulturnu poputbinu, ljude i odnose, tražeći sklad, ljubav, bajku- povremeno infantilizirajući, ne bi li upozorila na sva ona obećanja što su nam davno zadana.

– Komentari –

– Povezani sadržaj –

– Pretraži sve članke –