Iz arhive: Patricija Vodopija o počecima Bookvice

Književni program Bookvica pokrenut je prije nešto više od pet godina - 16. travnja 2009. godine - s ciljem obogaćivanja kulturnog života grada Splita, približavanja književnosti širokoj publici, podrške postojećoj literarnoj produkciji i poticanja stvaranja novih književnih djela. Otada je publici predstavljeno oko 150 autorica i autora, od početnika u spisateljskim vodama do popularnih i etabliranih imena. Bookvica je u proteklih pet godina stekla popularnost i naklonost publike, što dokazuje izvrsna posjećenost – u prosjeku 80-ak gostiju po večeri.

Kao što smo već najavili, u četvrtak 22. svibnja u 20,30 sati u splitskom Klubu Quasimodo proslavit će se 100. po redu književna večer Bookvica u društvu s legendarnim hrvatskim pjesnikom i kantautorom Arsenom Dedićem.

Ovom prilikom čestitamo Bookvici i njezinoj voditeljici Patriciji Vodopiji mali-veliki jubilej (100 je okrugla brojka), a iz arhive "prilažemo" razgovor koji je za naš portal Olja Savičević Ivančević vodila s Patricijom Vodopijom u proljeće 2010. godine. Glavna tema bila je, naravno, Bookvica :-)

Rođena si i odrasla u Osijeku, a već godinama živiš i radiš u Splitu...

Kad sam pokretala Bookvicu, pomalo sam se pribojavala da će neki negativno reagirati što je došljakinja preuzela jednu takvu javnu ulogu kao što je vođenje književnog programa, razmišljala sam kako bi mi bilo draže da te večeri vodi netko tko priča „po splitski", jer iz mene izlazi Slavonija čim zinem, ali nisam primijetila da mi zamjeraju pa sam se malo smirila u tom pogledu, a mislim i da sam Bookvicom dokazala svoju ljubav prema ovome gradu.

O tebi se priča da si osoba koja je uspjela ostvariti  nemoguće - na svaku tvoju Bookvicu dođe od sedamdeset do sto sedamdeset ljudi. Otkrij nam tajnu, kako privlačiš gomile?

Ma meni se čini da to uopće nije moja zasluga, nego spoj nekoliko čimbenika: 1) u Splitu se jako malo događa na književnom planu pa su ljudi gladni događanja te vrste i hrle na manje-više sve što im se ponudi; 2) ne privlačim publiku ja, nego gosti koje dovedem, a to su ili kvalitetni, zanimljivi autori koje ljudi žele čuti kako čitaju i pričaju, ili neafirmirani pisci kojima dođu prijatelji, rodbina...; 3) prostor Quasimoda pokazao se kao sjajno rješenje, atmosfera je neobavezna, opuštena, može se popiti piće, publika ima priliku nešto reći i postaviti pitanja, svaki put poklonimo knjigu, a sve to skupa privuče popriličan broj ljudi.

Moja je zasluga u svemu tome minimalna, ali sam neizmjerno sretna što je nešto što sam prije malo više od godinu dana pokrenula iz čistog entuzijazma, ne znajući hoće li uopće koga zanimati ili će se sve skupa ugasiti nakon tri večeri, preraslo u gotovo brend.

* Cijeli razgovor možete pročitati ovdje.