Prilagodbe

Moderna vremena

Pogledaj... sve je puno knjiga.

Ilustracije: John Tenniel
Kritika • Piše: Dragan Jurak • 14.02.2010.

Mima Simić : Otporna na Hollywood

Posljednjih dvadesetak godina hrvatski filmski kritičari svoje su intelektualne i društvene ambicije najčešće ostvarivali izvan pisanja o filmu. U filmskoj kritici i filmologiji nije se vidjela ozbiljna intelektualna i karijerna platforma. Unutar samog kritičarstva društveno uglednijom činila se književna kritika; urednički, kolumnistički ili televizijski angažman smatrao se logičkim karijernim napredovanjem, a sama književnost predstavljala je vrhunac intelektualnog i umjetničkog angažmana. Ukratko, generacija hrvatskih filmskih kritičara iz devedesetih vjerovala je u Chabrolovu tvrdnju da niti jedno dijete ne želi biti filmski kritičar.

Ta perspektiva filmske kritike kao drugorazrednog, reciklažnog posla, u najbolju ruku stepenice prema nečem uvaženijem, promijenila se tokom nultih godina dolaskom Srećka Horvata i Mime Simić. Horvat je uočio da se preko filmova poput serijala "Umri muški", "Zaselka" ili "Klub boraca", najlakše mogu ilustrirati neke teze o suvremenim fenomenima. Takvo pisanje o filmu nije nepoznato. Slavoj Žižek je još devedesetih bio dobro poznat u Hrvatskoj sa svojim psihoanalitičkim tumačenjima Hitchcocka. No tada se nije prepoznao sav potencijal njegova interesa za film. Rat je dodatno pogoršao stvari: umjesto promišljanja suvremenih svjetskih fenomena intelektualci su se morali određivati prema idejama nacionalizma, nacionalne države, ili tema poput zločina u ratu.

U međuvremenu Slavoj Žižek je izrastao u svjetskog intelektualnog superstara. Pišući i o filmovima on je pokazao kako se na svjetskoj razini može baviti najaktualnijim svjetskim političkim i kulturnim temama. Srećko Horvat je tu priliku uočio. Svoju erudiciju, informiranost, ambiciju i strast usmjerio prema tumačenju filmova koji tumače svijet: i Horvat je danas hrvatski intelektualac globalnog polja djelovanja.

Sličan prostor za vrhunski intelektualni angažman unutar filmske kritike uočila je i Mima Simić, suradnica Filmoskopa Trećeg programa Hrvatskog radija, Hrvatskog filmskog ljetopisa, tportala, i ugašenog Ferala.

Već u trećoj rečenici prvog teksta svojih izabranih filmskih ogleda "Otporna na Hollywood" Mima Simić deklarira svoju feminističku i transrodnu poziciju, te lezbijsku seksualnu orijentaciju. Premda joj interpretacija Tim Burtonova "Charliea i tvornice čokolade" ne nudi nikakav povod za takvo autodeklariranje, jer riječ je o bajci efemerne transrodne i rodne tematike, Mima Simić ističe kako je u zadarsko kino Pobjeda otišla da bi sa svojom djevojkom sklonila od dosadnih desetogodišnjaka... Dakle, otvoreno se naznačuje koje će mjesto u kino publici Mima Simić zauzeti.

Filmski tekst, posebice onaj hollywoodski, najčešće je ideološki. On podržava društvenu hijerarhiju moći, bilo onu klasnu, nacionalnu, rasnu ili rodnu. Hollywoodski film nije realnost, već znak, i što je veća njegova financijska ovisnost, to je dublja njegova integriranost u postojeći društveno-političko-znakovni Sistem. U toj značenjskoj hollywoodskoj juhi, u kojoj plivaju komadići "King Konga", "Australije", "Milka", "Otporan na smrt", "Borata", "Transamerice" ili "Planine Brokeback", Mima Smić iščitava postulate i mijene rodne politike.

Tekst o "King Kongu", u kojem se analizira odnos između Konga i Ann kao odnos između publike i zvijezde, uzbudljiviji je i mnogo zanimljiviji od ovog sasvim promašenog filma. Izvanredna je i analiza "Bilješke o jednom skandalu" u kojoj precizno razlažu odnosi između starije žene, mlađe žene, i maloljetnika... Na kraju "Otporne na Hollywood" tu je i nešto posve originalno, dijaloško-dijalektička filmska kritika u obliku internetske prepiske između Mime Simić i Damira Radića, urednika Filmoskopa Trećeg programa Hrvatskog radija, koji kao urednik i čitatelj detaljno komentira tekstove, ali u posve neformalnom tonu i priznaje kako je ljubomoran "na ono zapažanje o King Kongu".

Povremeno, interpretacije Mime Simić mrve sam predmet interpretiranja. Tvrdnja da je "Bit će krvi" priča o hollywoodskoj filmskoj industriji zanimljiva je asocijacija. No kada se krene u njeno elaboriranje P.T. Andersonov film kao da se stavlja na interpretacijsku Prokrustovu postelju, gdje se po potrebi njegov tekst prpizvoljno nateže ili grubo skraćuje. Ponekad, sama interpretacija izgleda tek kao demonstracija teorijske potkovanosti ("Parfem - povijest jednog ubojice"). No i tada Mima Simić uspijeva šarmirati ispričavajući se "svima onima koji su film pogledali, plakali dugo u noć, vezali se za likove... i sad kipte od bijesa slušajući kako se nasilno gura u izlizane interpretacijske kalupe..." (tekst o Mungiuovu "4 mjeseca, 3 tjedna, 2 dana").

Kao nikada prije u hrvatskoj filmskoj kritici seksualna orijentacija i publicistički angažman stopili su se kod Mime Simić u jedno. Već samo zauzimanje LGBTIQ pozicije Simićku čini jednom od najzanimljivijih autora/autorica hrvatske filmske kritike i publicistike. S njom je hrvatska filmska kritika ponovo vratila intelektualnu relevantnost koje se tokom devedesetih tako lako odrekla.

A kad u internetskoj prepisci još pročitamo kako smrt Konga "nalikuje drevnim holivudskim uradcima gdje su pederi/lezbe nuzno morali pogibati jer takva ljubav ipak nije ostvariva" zbog čega možda "mozemo ocekivati da će se za 50 godina snimiti film u kojem će ann i king kong zavrsiti skupa, pa sretno zivjeti u dzungli manhattana ili indonezije - dok ih smrt (od starosti!) ne rastavi.....?" - onda se hrvatski kritičarski happyend čini potpunim.


Mima Simić : "Otporna na Hollywood"

Hrvatski filmski savez, 2009.

( Tekst se ekskluzivno objavljuje na MV Info zahvaljujući potpori udruge za zaštitu prava nakladnika ZANA )

– Povezani sadržaj –

– Pretraži sve članke –