Moderna vremena

Pogledaj... sve je puno knjiga.

Ilustracije: John Tenniel
Kritika • Piše: Helena Sablić Tomić • 24.02.2011.

Muharem Bazdulj : Sjetva soli
Održava se
01.01.1901.

"Poimam i shvaćam nevidljivu logiku svih događaja u čovjekovu životu. Ne riječima i ne mislima samo, nego svom dubinom cijelog bića svog osjećam neumoljivu ravnotežu koja vlada u svim našim odnosima", zapisao je Ivo Andrić u "Ex Pontu".

Već na prvi pogled ta se rečenica nameće kao mogući podtekst romana Muharema Bazdulja "Sjetva soli". Ovaj autor živi u Sarajevu i Travniku, objavio je do sada četiri zbirke priča ("One like a Song"; "Druga knjiga"; "Travničko trojstvo"; "Čarolija"), tri romana ("Koncert"; "Ðaur i Zulejha"; "Tranzit, kometa, pomračenje"), dvije knjige eseja ("Poslovi i dani"; "Filigranski pločnici") i zbirku poezije ("Heroes"). Dobitnik je 2000. za "Drugu knjiguv nagrade Fonda Otvoreno društvo za najbolju knjigu priča u Bosni i Hercegovini. Kolumnist je sarajevskog lista "Oslobođenje".

Vrijeme radnje u "Sjetvi soli" dijeli se na dva dijela: na vrijeme koje je glavni lik, Janko Aleksić proveo u Sarajevu prije odlaska u Beograd i na vrijeme koje provodi u Sarajevu nakon godina izbivanja. Uzrok iznenadnog dolaska u grad odrastanja nakon dvadeset godina nije maturalna zabava, već sprovod prijatelja Mladena Jovanovića.

Pripovijedanje započinje stavljanjem Janka u središte naracije, njegovim povratkom na adresu Palmira Togliattija 130, koja više ne postoji pod tim imenom. Gotovo latinoviczevski se sjetno u svom nekadašnjem stanu on prisjeća knjiga koje je nekada čitao (Madeljštama, Dostojevskog, Doylea), likova u kojima je uživao (Sherlock Holmes) i grafičkog izgleda pjesama u kojima je podvlačio stihove (kratki crni redovi nasred bjeline stranice, nalik na Maljevičev kvadrat). Svako od četrnaest poglavlja jedna je unutar sebe zatvorena mikrocjelina u kojojnarator analizira neke odluke koje je donio u životu razmišljajući o njihovim posljedicama, tražeći objašnjenja.

Susret na sprovodu s Muharemom Bazduljem, novinarom "Oslobođenja", onaj je okidač koji egzistencijalnu zagledanost u sebe samoga još više naglašava. Njihov tipično muški razgovor, bez nostalgične patetike prema prošlim danima, uz pizzu, vino i viski, izvrsno je i kontrolirano zabilježen osjet prolaznosti vremena.

Taj njihov noćni pogled na suštinu sadašnjosti i amblematične predmete iz prošlosti pretvara se u jednome trenutku na zajedničko prisjećanje na naci tulum, fašističkim mitemima (crveni povez oko ruke, videu na kojem se vrti "Trijumf volje", pjeva se "Lili Marlen", sendviči su ukrašeni majonezom u obliku kukastog križa) začinjen rođendanski maskenbal, koji je sablaznuo sarajevsku javnost krajem 1986. Taj sloj romana u kojemu se pozornost naracije koncentrira na listanje "Oslobođenja" iz siječnja 1987. više funkcionira kao marketinški trik razotkrivanja velikih tabua, nego što je u ovome romanu on potreban, fabularno razrađen i sadržajno funkcionalan.

Glavni odnosi među malobrojnim likovima koji se trude biti uspostavljeni na odisejevskom sijanju soli, odnosno glumljenju ludila/zaborava, ne zamaraju se opisima duhovnih stanja protagonista i njihovim dilemama, već se autor zadržava samo na površinskom, distanciranom prikazivanju čistih oblika susreta s prošlošću. l u tom smislu je nemoguće govoriti o karakterizaciji likova.

Na nekim dijelovima "Sjetve soli" kao da se prožimaju različiti vidovi pripovjedačeva "ja". Pokušavajući se prisjetiti samoga sebe s kraja osamdesetih prošloga stoljeća, ono se listanjem novina, tragajući za vjerodostojnim recepcijskim podatcima o problematičnom tulumu, pokazuje kao sasvim različito od ovo trenutnog "ja".

Upravo to "ja" iz davne prošlosti sadržano u trenutnom "ja" koje se suočava sa životnim dilemama, prihvaća istinu sadržanu u činjenici da se jedino mijenjaju okolnosti u kojima netko živi dok bit ili ostaje nepoznata ili je se samomu sebi ne želi priznati.

Rečenica "suštine se žive u sadašnjosti, predmetnosti u prošlosti" nameće se kao neizrečena poenta ovoga jednolinijski oblikovanog romana koji je samo odškrinuo vrata intrigantnim tabuiziranim temama. Ostao je on na razini Kunderine rečenice o "muškom prijateljstvu kao najdubljem međuljudskom odnosu koji je jedini lišen idiotizma erotike".


Muharem Bazdulj: "Sjetva soli"

EPH / Novi liber, 2010.

( Tekst je prvotno objavljen u Vjesniku )

– Komentari –

– Povezani sadržaj –

– Pretraži sve članke –