Predmeti i prostori u romanu "Događaji u neposrednoj irealnosti" u junaka izazivaju "krize", iznenadan prodor metafizičkog u svakodnevicu, koji je posljedicom tanke, propusne opne između zbilje i irealnosti. Krize koje se poput zagonetnih procijepa otvaraju u teksturi romana, otvarajući prostor gustim opisima, imaginacijama i fantomima, otkrivaju trijeznog pripovjedača, matematičara, koji se u času kad se junak u njih sunovraćuje, zadržavajući prvo lice, podvaja i disciplinirano vodi rečenicu po kirurški usječenoj narativnoj liniji.

"Događaje u neposrednoj irealnosti" kritika isprva nije prepoznala kao "roman", već su mu nadijevali različite žanrovske atribute. Roman ne slijedi ni jedno tradicionalno romaneskno pravilo: tekst se otvara golemim uvodom, zaplet je odgođen do kraja, izigran je kronološki poredak epizoda, a događaji se asocijativno nižu.

Iz pogovora Ane Brnardić Oproiu

***

Max Blecher (1909-1938), debitirao je 1934. knjigom pjesama "Corp transparent" (Prozirno tijelo), nakon čega se posvećuje radu na svom prvom romanu "Događaji u neposrednoj irealnosti", 1936. Njegov drugi roman, "Inimi cicatrizate" (Srca s ožiljkom), izlazi 1937. i kritika ga, kao i "Događaje", dočekuje s oduševljenjem. Svoje prve radove koje objavljuje 1930. u bukureštanskom časopisu "Bilete de papagal" potpisuje s „M. Blecher“ te će otad nadalje objavljivati pod skraćenim imenom. Blecher umire 1938. godine, ostavivši nedovršenim roman "Vizuina luminată" (Osvijetljena jazbina).

M. Blecher je u rumunjski književni kanon uvršten odmah po objavljivanju prvoga romana, kad ga je Eugen Ionesco, strah i trepet među kritičarima, proglasio remek-djelom. No ubrzo nakon smrti, Blecherovo je djelo snašla sudbina gotovo čitave međuratne književnosti, koja je od Drugog svjetskog rata poništena cenzorskim komunizmom. Polovicom šezdesetih godina dvadesetog stoljeća u Rumunjskoj se, uslijed promjene političkih okolnosti, otvara prostor prema književnoj prošlosti i dotad zabranjeni „dekadentni“ autori iznova se afirmiraju. Blecherovi romani doživljavaju nova izdanja, a pojavljuju se i prijevodi na strane jezike, te je, primjerice, u kontekstu srednjoeuropske književnosti Blecher prepoznat kao jedan od važnijih pripadnika europske moderne, stavljen uz bok Bruni Schulzu, Franzu Kafki, Robertu Walseru, Robertu Musilu. Ovo je prvo hrvatsko izdanje M. Blechera.

Max Blecher bio je rumunjski književnik židovskog podrijetla, rođen 1909. u Botoșaniju u Rumunjskoj, a umro 1938. u dobi od samo dvadeset osam godina. Iako je živio vrlo kratko, danas se smatra jednim od najvažnijih i najosebujnijih rumunjskih modernističkih pisaca. Godine 1928., za studija medicine Parizu, Blecheru je dijagnosticirana koštana tuberkuloza (Pottova bolest). Posljednjih deset godina života proveo je prikovan za krevet, podvrgnut dugotrajnim liječenjima i boravcima u sanatorijima u Francuskoj, Švicarskoj i Rumunjskoj.

Prvo djelo, kratku priču "Herrant", objavio je 1930., a 1934. izlazi mu zbirka pjesama "Prozirno tijelo" (Corp transparent). Na hrvatski je preveden i njegov prvi roman "Događaji u neposrednoj irealnosti" iz 1936. te postumno objavljen roman "Osvijetljena jazbina: dnevnik iz sanatorija". Roman "Srca s ožiljcima" (1937.) njegov je drugi roman koji je kritika oduševljeno primila, stavljajući ga uz bok "Čarobnoj gori" Thomasa Manna.

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.