Roman za djecu „Moje ljeto s Picassom“ autorice Vjekoslave Huljić priča je o djevojčici Suzi i njezinim dogodovštinama koje više nisu bezazlene a ona sama teško podnosi činjenicu da ima polubrata, proživljava otmicu i veseli se rođenju svoje sestrice.

Suzi, četrnaestogodišnjakinja, živi u skladnoj obitelji. Tata, profesor umjetnosti, mama, odgajateljica, dva živopisna djeda i sestrica na putu. Božićna je večera, na koju iznenada dolazi Suzin polubrat, za kojeg ona nije znala. Sin je to njenog tate, kojeg je dobio kao student. Suzi se ne miri sa činjenicom da ima brata. Još je više uzrujana kad se njena najbolja prijateljica Linda na prvi pogled zaljubi u njega. Tata, profesor umjetnosti, dođe u posjed Picassove slike, koja je nađena u tunelu tvrđave, gdje je skrivena u Drugom svjetskom ratu. Daje sliku stručnjacima na ispitivanje, kako bi procijenili radi li se o originalu.

U međuvremenu im nepoznati lopovi provale u stan i ispreturaju ga, vjerojatno u potrazi za slikom, no ne nađu je. Suzi o tome nema pojma, jer je s djedom Franom otišla u Jelsu, na ljetne praznike, gdje oboje sviraju na Rivi, kao ulični svirači. U Jelsu dolazi i Suzin prijatelj Luka i njegova prijateljica Elena, ali i njen polubrat Davor, sa Lindom. Suzi je ljubomorna na Elenu. Osim toga, ljuta je što je njen polubrat ušao u njen život i što joj je najbolja prijateljica do ušiju zaljubljena u njega.

Jednog dana Suzi nestane. Je li oteta? Ima li njen nestanak veze s Picassovom slikom? Radi li se o ucjeni? Tko je upetljan u njen nestanak? Može li slavni slikar biti rješenje njenih problema?

Vjekoslava Huljić (Tomislavgrad, 1963.) diplomirana  je pravnica, no njezin je profesionalni  i autorski put od početka obilježen pisanjem.  Objavila je trinaest knjiga, od čega deset namijenjenih mlađim čitateljima: zbirke bajki i priča Čampro (2000.) i Lonac za čarolije (2007.), romane  za djecu Maksove šumotvorine (2002.) i Oči u  oči s nebom (2003.), te romane za mlade Moj tata  je lud za mnom (2011.), Moja baka ima dečka (2013.), Moja sestra je mrak (2015.), Moji misle da  ja lažem (2016.), Moje ljeto s Picassom (2018.) i  Moj Titanic ne tone (2019., Nagrada Anto Gardaš  Društva hrvatskih književnika).

Objavila je i zbirku poezije Jutrooki (1986.),  romane za odrasle Gen anđela (2011.) i La Petite  Marie (2022.), te slikovnice Pingvin Frio i Ledenjak  (2021.) i Upomoć! Mene je strah! (2024.). Bajke, priče i pjesme uvrštene su joj u čitanke  i školsku lektiru, te antologije Najljepše priče  i Izbor suvremene hrvatske bajke. Objavljuje  pjesme i priče u časopisima, a njen esej o Pipi Dugoj Čarapi objavljen je u knjizi Spisateljice biraju. Bajka Čampro dramatizirana je i izvođena  u Gradskom kazalištu lutaka Split, a njene  bajke i priče ekranizirala je Hrvatska televizija. Dvostruka je nositeljica nagrade Zlatno pero za  najboljeg mladog književnika, te dobitnica prve  i druge Nagrade Modre Laste.

Već gotovo tri desetljeća djeluje i kao jedna  od najznačajnijih autorica stihova u hrvatskoj  zabavnoj i pop-glazbi, s opusom od preko sedamsto  pjesama, višestruko nagrađivanih i  snažno prisutnih u kolektivnoj kulturi. Dobitnica  Cesarica i Porina, četiri je puta stihovima  predstavljala Hrvatsku na Pjesmi Eurovizije. Napisala je stihove songova za mjuzikle Pacijenti, Žuta minuta i 9,99 grama sreće.

Roman Tajna nestale djece njezin je prvi žanrovski  iskorak u područje misterija i urbane fantastike,  u kojem se prepoznatljiva emotivnost i  osjetljivost prema dječjoj perspektivi spajaju s  napetom pričom o nestancima, tajnama i povjerenju.

Živi i stvara u Splitu.

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.