Okružen je samoćom i divljenjem. Mržnjom i prezirom, naravno. Ali dobro se u Srbiji razumije što on to govori. Njegov položaj u toj je književnosti na pragu trećeg desetljeća novoga vijeka i milenija sličan položaju Miroslava Krleže u predratna hrvatska i jugoslavenska doba. Razlika je u tome što Krleža imao je iluziju utemeljenja unutar komunističke ljevice. Basara nikakvih više ideoloških iluzija nema. Odnedavna ga ni lijevo-liberalna i opozicijska Srbija, koja nema svojih predstavnika u parlamentu, ne prihvaća kao svog bakljonošu. Nisu ga otpisali. On je otpisao njih, i nastavio sam. 

(...)

Basaru se čita i komentira. Njime se prijeti. Pred Basarom se uzmiče. Basaru se verbalno batina i omalovažava, jer se od Basare strahuje. On je ta velika gesta srpske književnosti protiv srpske i velikosrpske politike, protiv srpskoga nacionalizma, srpske nacionalne gluposti, srpskoga primitivizma, gesta protiv bijede srpstva. Basara svojom prozom stvara ono što je u Austriji stvarao Thomas Bernhard. 

Miljenko Jergović 

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.