Godina je 2035. u ekonomski iscrpljenoj, postpandemijskoj, osiromašenoj Hrvatskoj, pogođenoj vojnim udarom i posljedičnom diktaturom. Otac Danko i sin Vuk jedan od drugoga kriju koliko je malo potrebno da dotaknu dno, praćeni brižnom sjenom mrtve supruge i majke, i rijetkim prijateljima kod kojih se ljudskost ipak još ne računa u brojčanom iznosu. A onda se iznenada u njihovim životima pojavljuje mladi izbjeglica iz Sirije i dno će, ovisno o perspektivi, biti izbjegnuto, ili će brzina putanje samo dobiti na akceleraciji...

Jasno, žanr je distopijski, no sve je to samo pozornica na koju Davor Špišić postavlja pojedince koji nastoje preživjeti, i eto nas na terenu međuljudskih, prije svega obiteljskih odnosa, koje kao pisac najbolje poznaje. Odnos oca i sina tinejdžera, ljubav i brižnost, borba za egzistenciju, a svega toga ima u ovome romanu, univerzalni su motivi kojima Špišić dopunjava svoje priče, koje se uvijek baziraju i na plemenitoj angažiranosti. Jer tu je i tema odnosa prema drugima i drukčijima, koja će zapaliti ionako uzavrele odnose oca i sina, što će roman usmjeriti u pravcu onoga u čijem je središtu pojedinac koji se, osim s vanjskim, mora boriti i sa svojim privatnim dvojbama i demonima. Na taj način Špišić usložnjava roman, a žanr koristi kao alat pomoću kojeg razvija i mijenja svoje likove, postavlja ih u situacije u kojima se moraju preispitati, riskirati, odnosno, odbaciti toplo krzno koje je ponekad utočište, ali vrlo često i prokletstvo.

Jagna Pogačnik

Davor Špišić, dramatičar, scenarist i prozaik, rođen je 1961. u Osijeku. Za svoje drame dosad je već četiri puta dobio Nagradu Marin Držić, kao i brojne festivalske kazališne nagrade. Drame su mu izvođene u svim hrvatskim kazalištima i u inozemstvu, na radiju i televiziji, a objavljene su u knjigama "Predigre", "Raj bez fajrunta" i "Berlin, Charlie".

Kao scenarist surađivao je na scenariju treće sezone TV-serije Počivali u miru (Ring produkcija i HTV, 2018.).

1992. u koautorstvu s D. Topićem objavio je publicističku prozu "Slavonska krv", a 1994. godine zbirku kolumni "Svlačenje smrada" u izdavačkoj kući Meandar, gdje mu 1997. izlaze "Trbuhozborci", proza koja se smatra „spojem ratne reportaže, kolumne, kulturologijskoga eseja i političkog komentara.

Godine 2002. objavljuje zbirku horor-priča "Kuke za šunke" (Znanje), a 2004. godine roman "Koljivo", za koji je dobio nagradu V.B.Z.-a za najbolji neobjavljeni roman. 2006. godine, također u izdanju V.B.Z.-a, izlazi mu roman "Ples s mladom", a 2011. roman "Samovar" u izdanju Algoritma.

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.