Osamdesete godine dvadesetog stoljeća postale su mitske – glazba, osjećaj slobode, popuštanje rigidnog socijalizma, tehnološki napredak, vjera u bolju budućnost, ali nadasve popularna kultura stvorili su vrijeme koje je bilo drugačije i jedinstveno. Snježana Banović rođena je u sretnom trenutku da živi Zagreb tih godina, grad koji “izranja iz sna”, u kojem “muzika dolazi iz podruma i krova”… te da bude jedna od aktivnih i važnih protagonistica novovalne scene, a poslije i kulturne i kazališne. Vrijeme je to u kojem su vrata omladinskih redakcija otvorena srednjoškolcima, u kojem vas profesorica književnosti uvodi u tajne feminizma, u kojem ne postoji distanca između publike i zvijezda, vrijeme u kojem se sve informacije saznaju na magičnih dvjestotinjak metara Duhanskog puta.

“Kronika sretnih trenutaka” intimna je i razotkrivajuća knjiga na čijim stranicama susrećemo Branimira Džonija Štulića, koji osamnaestogodišnjoj Snježani kaže “Ti si moja”, i sva druga lica s omota albuma i novinskih stranica, od Gorana Bregovića i Slavenke Drakulić do Stipe Šuvara. Snježana Banović toplo i nježno opisuje vrijeme koje je stvorilo i nju i nas, vrijeme u kojem su glazba, film, kazalište i izložbe bile najvažnije stvari na svijetu.

Snježana Banović pokazuje da i sjećanja mogu biti akribična! Nevjerojatno je njezino pasionantno poslagivanje detalja koje bi malotko tako točno zapazio, uz pomnju da činjenice, pune boja i mirisa, ne zatrpaju uvid u ono po čemu su uopće bile moguće. Ovo je knjiga o nastojanjima jedne generacije da se više kulturno, nego politički, rodi. – Slobodan Šnajder

[Ova knjiga] nije samo album zanimljivih, poznatih i važnih likova i njihovih životnih priča, iako je i taj aspekt prisjećanja na mnoge nevjerojatne sudbine i dramatične osobne povijesti svakako zanimljiv najširem krugu čitateljica i čitatelja. Istovremeno je to i knjiga o jednom društvu koje se mijenja, korjenito, radikalno, a uskoro i nasilno. – Darko Lukić

Snježana Banović (Zagreb, 1963.), redateljica, spisateljica i redovita profesorica na Odsjeku Produkcije Akademije dramske umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu. Studirala je francuski i španjolski jezik na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, diplomirala kazališnu režiju na Akademiji dramske umjetnosti (1990.) i doktorirala teatrologiju na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu (2011.). Usavršavala se na nizu stipendija i edukacija u Hrvatskoj i inozemstvu, od čega se ističu Fulbrightova stipendija na Sveučilištu Yale i više usavršavanja u umjetničkim ustanovama Francuske i Njemačke. Kao nastavnica je gostovala na više sveučilišta u inozemstvu. Režirala je 50-ak predstava i scensko-glazbenih događanja u zemlji i inozemstvu, autorica je više scenskih predložaka, adaptacija i prijevoda za kazalište te mnoštva znanstvenih i stručnih tekstova iz područja teatrologije, recenzentica više znanstvenih članaka i promotorica brojnih književnih i teatroloških izdanja.

Članica je više umjetničkih udruga i mreža u Hrvatskoj i u inozemstvu. U dva je navrata bila predsjednica Vijeća za scensku umjetnost Ministarstva kulture RH, a bila je i ravnateljica Drame HNK u Zagrebu, ustanove Rachlin and friends u Dubrovniku te predsjednica Vijeća za Dramu Dubrovačkih ljetnih igara.

Redovito objavljuje kolumne i blogove o kazalištu, kulturi i politici u tiskanim i online izdanjima. Glavno su područje njezina rada i istraživanja povijesni i kulturno-politički razvoj nacionalnih kazališta i festivala u Hrvatskoj, a ponajviše utjecaj politike na kulturu. Objavila je knjige: "Država i njezino kazalište" (2012.), "Kazalište krize" (2013.), "Službeni izlaz" (2018.), "Tragovi i svjedočanstva Mladena Škiljana" (2019., urednica) i "Kazalište za narod" (2020.).

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.