Ivu Škrabala hrvatska javnost ponajprije kao jednog od pionira liberalne demokracije u Hrvatskoj i dugogodišnjeg rječitog saborskog zastupnika. Oni upućeniji znaju da je Škrabalo napisao i dosad (a vjerojatno i za dugo vremena) jedinu povijest hrvatskog filma. No, samo oni koji su u tu povijest filma zavirili poznaju stvarnu i pravu Škrabalovu vokaciju. U toj knjizi i u drugim svojim tekstovima, naime, Škrabalo se razotkriva kao sjajan esejist, duhoviti, elokventni i eruditski stilist u najboljoj tradiciji Josipa Horvata.

Knjiga "Dvanaest filmskih portreta" još je jedna potvrda Škrabalovog esejističkog duha. Riječ je o knjizi u kojoj je Škrabalo sabrao 12 portreta značajnih i manje značajnih osoba iz današnjosti i prošlosti hrvatskog filma. Kao dug svom historiografskom i esejističkog učitelju Horvatu, Škrabalo je naslovio svoju knjigu parafrazirajući znameniti Horvatov naslov.

Junaci ove knjige su velikani hrvatskog filma poput Babaje, kao i ljudi iz samozatajnih filmskih profesija poput prevoditelja Krune Simona. Ima u ovoj knjizi Skrabalovih bliskih prijatelja poput Zvoninira Berkovića, kao i ljudi s kojima se nikad nije mnogo ljubio, poput Antuna Vrdoljaka. Svu tu družinu zanimljivih individua ( Antun Vrdoljak, Ante Babaja Zvonimir Berković, Fabija Šovagović, Tomislav Pinter Krešo Golik, Branko Marjanović Marijan Matković, Nikola Tanhofer, Kruno Simon, Šima Simatović i Relja Bašić) Škrabalo, međutim, opisuje na isti način, blagonaklono, duhovito, ponekad anegdotalno, ali isto tako filmofilski potkovano i stilistički besprijekorno. Jurica Pavičić

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.