Pablo Neruda je jedan od najvećih svjetskih pjesnika ljubavne poezije, a o tome najbolje svjedoče njegove knjige ljubavnih pjesama i soneta te dakako i ljubavna poezija u drugim njegovim knjigama. Neruda je poeziji namijenio zadaću da ljubav podari čovjeku putem magijskog vatrometa riječi u kojima je sve sadržano unutar i izvan čovjeka.

U dvadeset pjesnikovih ljubavnih pjesama ove zbirke najčešće je izabran suton kao bojno polje na kojem pjesnik osvaja svoju ljubljenu u gotovo mitskom prostoru ljubavnog ozračja, u prostoru sna o ljubavi i sreći. Očajnikova pjesma na izvjestan način predstavljha sažetak pjesnikove boli iznijetih u prethodnih dvadeset ljubavnih pjesama.

Ovom knjigom Pablo Neruda je utemeljio ljubavnu poetiku neprestano se krećući ljubavnim labirintom sazdanim od zanosa, patnje, bola: otajstvom one druge ljubavne obale na kojoj sidri poljupce, maštarije u poetskoj analizi prepunoj obrata, u vječnoj igri da se voli i da se bude voljen.

Pablo Neruda, pravo mu je ime Neftali Ricardo Reyes, a pseudonim je uzeo po češkom književniku Nerudi. Bio je u diplomatskoj službi pa je, među ostalim, više godina živio u Madridu, gdje je drugovao s Lorcom i drugim španjolskim pjesnicima. Za vrijeme građanskog rata bio je na strani republikanaca. Kasnije je, zbog naprednog političkog stava, dolazio u sukob s vlastima u svojoj zemlji i bio proganjan. Putovao je na razne kongrese u SSSR, Poljsku, Kinu i druge zemlje. Svijet ga je prihvatio kao velikog poetu.

Neruda je plodan autor čije se mnogobrojne strofe kreću u rasponu od intimističkog krokija, preko epskih freski do ideoloških lauda. Nedvojbeno je obilježio hispanoameričku poeziju 20. stoljeća i pronio joj glas diljem svijeta.

S početka je pisao ljubavnu, pomalo romantičnu poeziju, senzualnu i punu elegičnih tonova. Ali postepeno je prelazio na političke i socijalne motive, a izraz mu je bivao sve oštriji i burniji, sa znatnom primjesom nadrealističkih slika. Gotovo potpun preokret značila je poema «Španjolska u srcu» (Espana en el corazon, 1937), u kojoj je dao svoj ljudski, potresni glas o strahotama španjolskoga građanskog rata. Od tada njegova je poezija posve angažirana i puna je protesta, gorčine i pobune.

Najvažnija mu je zbirka «Sveopći spjev» (Canto general, 1950), lirska epopeje u 15 pjevanja, a svako pjevanje je sastavljeno od više pjesama. Tu je opjevana teška prošlost i sadašnjost Amerike, a Nerudina riječ dobila je najveću, iskonsku i vihornu snagu.

Godine 1971. dobio je Nobelovu nagradu za književnost.

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.