John von Neumann
Računalo i mozak
- Nakladnik: Sveučilišna knjižara
- Prijevod: Predrag Raos
- 12/2006.
- 108, tvrdi uvez
- ISBN 9537015297
- Cijena: 13.27 eur
Preračunato po fiksnom tečaju konverzije 7,53450 kuna za 1 euro - Cijene knjiga su informativnog karaktera, navodimo prvu cijenu po izlasku knjige iz tiska. Preporučamo da cijene i dostupnost knjiga provjerite kod nakladnika ili u knjižarama! Moderna vremena više se ne bave prodajom knjiga, potražite ih u knjižarama, antikvarijatima ili u knjižnicama.
Ova opsegom nevelika knjiga jednog od najvećih matematičara 20. stoljeća u računalnoj tehnologiji je ono što je Darwinova "Porijeklo vrsta" u biologiji. Napisana prije točno pola stoljeća (1956), sada objavljena prvi puta na hrvatskom, daleko je od toga da bi bila zastarjela. Baš obratno, a to dokazuju i stalno nova izdanja.
Danas, kad se 'ono što nazivamo "Von Neumanno-vom arhitekturom" nalazi u svakom računalo u našim domovima i uredima, još je važnije vratiti se zamislima ljudi poput Alana Turinga i Von Neumanna, čiji su nas teorijski radovi uveli u novu informatičku eru. A usporedbe rada računala i mozga danas su u oku oluje pitanja svih pitanja: hoće li računalo ostati sluga ili postati gospodar mozga. Bez odgovora na njega, ne znamo budućnost čovjeka...
«Ova naizgled nedužna knjižica leži u samom središtu orkana. Ona tvori točku jasnoće i mira u golemom viru silnih rasprava i suparničkih istraživačkih programa. Što zvuči još neobičnije s obzirom na okolnost da je bila napisana davne 1956., dakle na samom početku suvremene eksplozije tehnologije elektroničkih računala, eksplozije koja će zauvijek obilježiti drugu polovicu dvadesetog stoljeća. A John von Neuman je zapravo u svom posljednjem nizu predavanja - koja se ovdje pojavljuju objedinjena u knjigu - pokušao dati uravnoteženu procjenu mogućih računskih aktivnosti mozga viđenih kroz objektiv suvremene teorije računala i u svjetlu računalne tehnologije i eksperimentalne neurologije svojega doba.
Očekivali bismo da je svaka takva procjena, dana u ono doba, neizbježno beznadno zastarjela. A zapravo je baš obratno. U pogledu čiste računalne teorije (teorije stvaranja elemenata bilo koje funkcije koja se dade izračunati), temelji što su ih položili William Church, Alan Turing i, u znatnoj mjeri, sam von Neumann, postali su čvršći i plodniji no što se itko od njih mogao i nadati. Ta leća je već na početku bila dobro podešena pa nam stoga još i danas dobro fokusira široki raspon problema. Sto se pak tiče same računalne tehnologije, strojevi na prijelomu tisućljeća koji danas rese sve urede i polovicu domova u Americi, i dalje su primjer onoga što smo navikli zvati "von Neumannovom arhitekturom".
Svi su oni primjer funkcijske organizacije koju je razvio i istražio prije svega von Neumann, organizacije koja polazi od sekvencijskog (susljednog) "programa" pohranjenog u promjenjivoj i prilagodljivoj "memoriji" stroja, a koji određuje narav i slijed osnovnih računskih koraka što ih izvršava "centralni procesor" računskog stroja. Početni razlog za takvu organizaciju u ovoj je knjizi britko i lucidno ocrtan riječima samoga von Neumanna, i to usprkos tome što on govori o "kodu" gdje mi govorimo o "programu" i o "potpunim kodovima" nasuprot "kratkim" gdje mi govorimo o "programima na strojnom jeziku" nasuprot "programskom jeziku visoke razine".
U međuvremenu su se, međutim, promijenile samo riječi i brzina rada strojeva. John von Neumann bi u svakom stroju na koji bi mu danas pao pogled - od PalmPilot organizatora do veleračunala (superkompjuto-ra), pa igrali oni poker ili simulirali postanak galaktike - lako prepoznao samo još jedan primjer svoje izvorne organizacijske vizije. Njega naš mnogostruki napredak kompjutorske tehnologije nije nipošto ostavio iza sebe.» Paul i Patricia Churchland
Danas, kad se 'ono što nazivamo "Von Neumanno-vom arhitekturom" nalazi u svakom računalo u našim domovima i uredima, još je važnije vratiti se zamislima ljudi poput Alana Turinga i Von Neumanna, čiji su nas teorijski radovi uveli u novu informatičku eru. A usporedbe rada računala i mozga danas su u oku oluje pitanja svih pitanja: hoće li računalo ostati sluga ili postati gospodar mozga. Bez odgovora na njega, ne znamo budućnost čovjeka...
«Ova naizgled nedužna knjižica leži u samom središtu orkana. Ona tvori točku jasnoće i mira u golemom viru silnih rasprava i suparničkih istraživačkih programa. Što zvuči još neobičnije s obzirom na okolnost da je bila napisana davne 1956., dakle na samom početku suvremene eksplozije tehnologije elektroničkih računala, eksplozije koja će zauvijek obilježiti drugu polovicu dvadesetog stoljeća. A John von Neuman je zapravo u svom posljednjem nizu predavanja - koja se ovdje pojavljuju objedinjena u knjigu - pokušao dati uravnoteženu procjenu mogućih računskih aktivnosti mozga viđenih kroz objektiv suvremene teorije računala i u svjetlu računalne tehnologije i eksperimentalne neurologije svojega doba.
Očekivali bismo da je svaka takva procjena, dana u ono doba, neizbježno beznadno zastarjela. A zapravo je baš obratno. U pogledu čiste računalne teorije (teorije stvaranja elemenata bilo koje funkcije koja se dade izračunati), temelji što su ih položili William Church, Alan Turing i, u znatnoj mjeri, sam von Neumann, postali su čvršći i plodniji no što se itko od njih mogao i nadati. Ta leća je već na početku bila dobro podešena pa nam stoga još i danas dobro fokusira široki raspon problema. Sto se pak tiče same računalne tehnologije, strojevi na prijelomu tisućljeća koji danas rese sve urede i polovicu domova u Americi, i dalje su primjer onoga što smo navikli zvati "von Neumannovom arhitekturom".
Svi su oni primjer funkcijske organizacije koju je razvio i istražio prije svega von Neumann, organizacije koja polazi od sekvencijskog (susljednog) "programa" pohranjenog u promjenjivoj i prilagodljivoj "memoriji" stroja, a koji određuje narav i slijed osnovnih računskih koraka što ih izvršava "centralni procesor" računskog stroja. Početni razlog za takvu organizaciju u ovoj je knjizi britko i lucidno ocrtan riječima samoga von Neumanna, i to usprkos tome što on govori o "kodu" gdje mi govorimo o "programu" i o "potpunim kodovima" nasuprot "kratkim" gdje mi govorimo o "programima na strojnom jeziku" nasuprot "programskom jeziku visoke razine".
U međuvremenu su se, međutim, promijenile samo riječi i brzina rada strojeva. John von Neumann bi u svakom stroju na koji bi mu danas pao pogled - od PalmPilot organizatora do veleračunala (superkompjuto-ra), pa igrali oni poker ili simulirali postanak galaktike - lako prepoznao samo još jedan primjer svoje izvorne organizacijske vizije. Njega naš mnogostruki napredak kompjutorske tehnologije nije nipošto ostavio iza sebe.» Paul i Patricia Churchland
© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.
