Poezija Slađane Bukovac pretežito je najneiscrpnije, ljubavne tematike, po ugođaju najčešće nostalgična, ponekad melankolična. Njezina lirika, zapravo, neprestano otvara pitanje komunikacije (jer ti ne znaš govoriti ništa osim riječi... da si i kad si tu / za mene jednako nedostupan... Kao da razgovaram sa sarkofagom), a jedna od boljih definicija ljubavi kaže da ljubav i nije ništa drugo do razumijevanje. Dobra poezija upravo ima tu sposobnost: da komunicira, da se kondenzira u gnome i aforizme, da nas dirne i pamti... da je razumijemo. Poezija Slađane Bukovac, često dana u mini-dramskom obliku, ima sve te osobine.

Slađana Bukovac (Glina, 1971.) je srednju školu završila u Sarajevu, a studij povijesti umjetnosti i komparativne književnosti u Zagrebu. Radi kao novinarka u programu kulture HRT-a. Objavila je roman "Putnici" (Meandar, Zagreb, 2003.), čiji su dijelovi prevedeni na engleski, njemački i švedski jezik i s tim hvaljenim romanom doputovala do nagrada "Slavić" i "Kiklop" za najbolji prozni prvijenac godine.

Hrvoje Jurić

Slađana Bukovac (1971.) diplomirala je povijest umjetnosti i komparativnu književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Živi i radi kao novinarka i videonovinarka u Puli. Za roman "Putnici" nagrađena je 2003. godine Kiklopom za najbolji prvijenac, a za roman "Rod avetinjaka" 2008. dobiva prestižnu književnu nagradu Fran Galović. Godine 2016. objavljuje svoj treći roman "Stajska bolest" i s njime je ušla u finalni izbor svih relevantnih hrvatskih književnih nagrada. Autorica je i zbirke poezije "Nijedan pauk nije savršen" (2005.), a "Odstraniti životinju" prva je njezina zbirka priča.

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.