Slatko-gorke pripovjesti o ruskoj ženi, romantičnoj, gladnoj ljubavi, plahoj, trapavoj, na povijesnoj vatrometini i usred bešćutnosti svojih najbližih... pune šarma i suptilnog humora... empatije ali i sitnog ubadanja... u najskrivenije zakutke ljudske duše...

Ljudmila Ulicka je jedno od najvećih imena suvremene ruske književnosti, autorica koju diljem svijeta podjednako voli publika i kritika. Diplomirala je biologiju, radila kao genetičarka a pisanju se posvetila krajem osamdesetih. Djela su joj dosad prevedena na dvadeset i pet jezika, a među mnogobrojnim priznanjima ističu se francuska "Prix Médias", koja je pripala upravo "Sonječki" za najbolju stranu knjigu godine (1998), te talijanska nagrada "Giuseppe Acerbi".

U Rusiji je osvojila dvije najveće književne nagrade: ruskog "Bookera" za roman "Slučaj Kukockoga" i "Bol'shaja kniga" za roman "Daniel Stein, prevoditelj". Osim po romanima poznata je po radu u kazalištu i osmišljavanju serije edukativnih knjiga za djecu iz kulturalne antropologije na teme tolerancije i različitosti Drugih.

"Ulicka piše iz osviještene ženske perspektive i u središtu njezinih knjiga redovito su ženski likovi i osobitosti ženskog iskustva. No, ta ženska perspektiva kod nje ne prelazi u društveno-političku angažiranost, niti u feministički jako obojeno pisanje. Više od literarizirane borbe za samooslobođenje i emancipaciju Ulicku zanimaju specifičnosti svakodnevnog ženskog iskustva (braka, ljubavnih odnosa, djece...); više od često isforsiranih tema tjelesnosti, nasilja i ženske ranjivosti zanimaju je psihologizacija ženskih likova i svakodnevica, što dubinski obilježavaju rusku književnost".

Unatoč pripovjedačkoj preciznosti u predočavanju slatko-gorkih situacija, Ulicka za sebe kaže da ne konstruira nego diše sa svojim protagonistima; doista ćemo teško naći autora koji je više od nje posvećen vlastitim likovima i tankoćutnije zadire u zakutke ljudske duše.

Ljudmila Ulicka rođena je 1943. u evakuaciji u Baškiriji i odrasla u Moskvi, gdje je nakon završetka studija radila u genetičkom laboratoriju. Otpuštena je zbog pretipkavanja samizdata, nakon čega radi u kazalištu, piše crtice i tekstove za djecu. Prve priče objavila je krajem 1980-ih, a danas je jedna od najprevođenijih i najnagrađivanijih ruskih prozaistica. Stil joj je na tragu ruskog realizma, piše najčešće iz ženske perspektive o međuljudskim i obiteljskim odnosima, a likovi su joj kompleksni i zaokruženi. Za svoje romane i zbirke priča osvojila je brojne nagrade, a najvažnija su joj djela pripovijest “Sonječka” i romani „Medeja i njezina djeca“, „Veseli sprovod“, „Slučaj Kukocki“, „Daniel Stein, prevoditelj“, „Iskreno vaš“, „Šurik“ i dr.

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.