Simone Weil
Iščekivanje Boga
- Nakladnik: Litteris
- Prijevod: Marko Kovačević
- 09/2010.
- 246 str., meki uvez
- ISBN 9789537250379
- Cijena: 16.59 eur
Preračunato po fiksnom tečaju konverzije 7,53450 kuna za 1 euro - Cijene knjiga su informativnog karaktera, navodimo prvu cijenu po izlasku knjige iz tiska. Preporučamo da cijene i dostupnost knjiga provjerite kod nakladnika ili u knjižarama! Moderna vremena više se ne bave prodajom knjiga, potražite ih u knjižarama, antikvarijatima ili u knjižnicama.
Tekstovi, sakupljeni pod naslovom "Iščekivanje Boga" ("L'Attente de Diu"), spadaju među najljepše tekstove što ih je ostavila Simone Weil (1909. - 1943.), francuska spisateljica i filozofkinja židovskog podrijetla koju smatraju najvećom mističarkom dvedesetog stoljeća.
Napisani između siječnja i lipnja 1942. ovi su tekstovi više ili manje povezani s dijalogom što ga je Simone Weil vodila s katoličkim svećenikom J.M. Perrinom, od lipnja 1941.; zajednički osluškujući Istinu, ona privučena od Krista, a on svećenik već trinaest godina.
Otac Perrin je 1949. godine pristao objaviti ove tekstove, a osobito prepisku koja tvori najljepši dio ovih tekstova - kako bih javnost upoznao s najpoučnijim stranicama koje govore o njenu nutarnjem iskustvu i o njenoj osobnosti.
Ali razlog toga objavljivanja bila je prije svega želja da se i drugima pruži mogućnost da uđu u taj dijalog, što je Simone izričito željela za vrijeme njihovih različitih susreta.
***
Simone Weil rodila se u Parizu 3. veljače 1909. Nije primila nikakav religiozni odgoj: odgojena je u duhu potpunoga agnosticizma. Jedna od glavnih značajki njenoga djetinjstva bila je ljubav, puna sućuti, prema nesretnicima; imala je oko pet godina kad je otkrila ljudsku bijedu zahvaljujući prvom svjetskom ratu 1914. i kumstvu nekog vojnika.
Zahvaljujući prerano razvijenoj inteligenciji uspješno je završila školovanje. S devetnaest godina upisala se na fakultet (Normale), a s dvadeset dvije postala je profesor filozofije (1928. - 1931.).
Bila je profesorica filozofije, zatim radnica u tvornici Renault, sudjelovala je u Španjolskom građanskom ratu, u odakle se, narušena zdravlja, vratila nastavničkom pozivu. Nakon što je 1940. otpuštena iz službe (zbog židovskog podrijetla), sklanja se najprije u New York, a potom u London, gdje radi za Francuski komitet narodnog oslobođenja.
Umrla je u dobi od 34 godine od posvemašnje fizičke i duševne iscrpljenosti napornim radom i lišavanjem.
Ipak je njeno srce pripadalo čitavom svijetu, nekoliko mjeseci prije smrti zapisala je: "Nesreća širom zemaljske kugle opsjeda me i toliko paralizira sve moje sposobnosti; ja ne mogu ozdraviti i osloboditi se te ospjednutosti ako i sama zdušno ne sudjelujem u opasnosti i patnji. To je uvjet da mogu raditi"
Napisani između siječnja i lipnja 1942. ovi su tekstovi više ili manje povezani s dijalogom što ga je Simone Weil vodila s katoličkim svećenikom J.M. Perrinom, od lipnja 1941.; zajednički osluškujući Istinu, ona privučena od Krista, a on svećenik već trinaest godina.
Otac Perrin je 1949. godine pristao objaviti ove tekstove, a osobito prepisku koja tvori najljepši dio ovih tekstova - kako bih javnost upoznao s najpoučnijim stranicama koje govore o njenu nutarnjem iskustvu i o njenoj osobnosti.
Ali razlog toga objavljivanja bila je prije svega želja da se i drugima pruži mogućnost da uđu u taj dijalog, što je Simone izričito željela za vrijeme njihovih različitih susreta.
***
Simone Weil rodila se u Parizu 3. veljače 1909. Nije primila nikakav religiozni odgoj: odgojena je u duhu potpunoga agnosticizma. Jedna od glavnih značajki njenoga djetinjstva bila je ljubav, puna sućuti, prema nesretnicima; imala je oko pet godina kad je otkrila ljudsku bijedu zahvaljujući prvom svjetskom ratu 1914. i kumstvu nekog vojnika.
Zahvaljujući prerano razvijenoj inteligenciji uspješno je završila školovanje. S devetnaest godina upisala se na fakultet (Normale), a s dvadeset dvije postala je profesor filozofije (1928. - 1931.).
Bila je profesorica filozofije, zatim radnica u tvornici Renault, sudjelovala je u Španjolskom građanskom ratu, u odakle se, narušena zdravlja, vratila nastavničkom pozivu. Nakon što je 1940. otpuštena iz službe (zbog židovskog podrijetla), sklanja se najprije u New York, a potom u London, gdje radi za Francuski komitet narodnog oslobođenja.
Umrla je u dobi od 34 godine od posvemašnje fizičke i duševne iscrpljenosti napornim radom i lišavanjem.
Ipak je njeno srce pripadalo čitavom svijetu, nekoliko mjeseci prije smrti zapisala je: "Nesreća širom zemaljske kugle opsjeda me i toliko paralizira sve moje sposobnosti; ja ne mogu ozdraviti i osloboditi se te ospjednutosti ako i sama zdušno ne sudjelujem u opasnosti i patnji. To je uvjet da mogu raditi"
© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.
