Vladimir Nabokov postiže puninu svoga umjetničkog izričaja upravo u romanu "Blijeda vatra", objavljenom 1962. godine, netom nakon što ga je jednodušno oduševljenje kritike i publike romanom "Lolita" vinulo među međunarodne književne velikane.

"Blijeda vatra" svojevrsna je parodija akademske prakse, Nabokov preispituje relacije urednika i rukopisa, pripovjedača i pripovijesti, proces čitanja i interpretacije… , a središnja je os romana spjev od 999 stihova, napisan pred smrt autora, pjesničkog genijalca Johna Shadea. Pjesmu prati predgovor i komentar izvjesnog profesora Charlesa Kinbotea, koji plete svoju udivljenu literarnu analizu usporedo s fantastičnom pričom o ubojici na tragu svrgnutome i izgnanome kralju Zemble, koji možda jest, a možda i nije alter ego samoga profesora.

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.