Julijana Matanović među prvima je u književnu interpretaciju unijela osobnost, naznačujući kako je govor o štivima drugih i govor o samome sebi. Kao autorica koja pokazuje poseban smisao za pronalaženje detalja iz kojeg se grana tumačenje, često je pozivana da knjige svojih kolega poprati pogovornom bilješkom. Prve izabrane pogovore objavila je u knjizi "Lijepi običaji".  Posljednjih desetak godina u središtu njezina zanimanja su prozni naslovi u čijim se tematskim sustavima nižu pitanja povijesti, vlasti, selidbi i nepripadanja (Krsto i Lucijan). Posebnu pažnju struke izazvala je ulaženjem u tekstualne svjetove likova iz povijesti hrvatske književnosti (Tko se boji lika još).

"sumnja.strah@povijest.hr" sedam je novih pogovora knjigama i cjelovitim opusima njezinih omiljenih autora (J. Barnes, A. Šoljan, N. Fabrio, M. Jergović i S. Mehmedinović, J. Imamović, S. Martinović). Umjesto zaključne riječi vlastitoj knjizi autorica ispisuje priču o romanu "Toranj" I. Kušana.

Riječ je o čitanjima koja se odmiču dosadašnjim analizama struke i koja su jednako dobrodošla na satovima lektire, kao i u pristupima koja traže isključivo užiće u tekstu.

Svojim tumačenjima autorica iznova potvrđuje veličinu i smisao književnosti, jedino sigurno mjesto u vremenima preplavljenim sumnjama i strahovima.

Julijana Matanović sebe je svrstala među one suvremene proučavatelje književnosti koji znaju da su i život i književnost veliki i da mi u njih upisujemo samo svoje male priče. Andrea Zlatar

Suvremena hrvatska književnica i književna znanstvenica Julijana Matanović rođena je 6. travnja 1959. u Gradačcu (Republika Bosna i Hercegovina). Od svibnja 1962. živi u Hrvatskoj. Osnovnu školu završila je u Đurđenovcu, gimnaziju u Našicama, a Studij jugoslavenskih jezika i književnosti na Pedagoškom fakultetu u Osijeku. U jesen 1982. zaposlila se, kao asistent, na Odsjeku za jugoslavenske književnosti istoga Fakulteta. Poslijediplomski studij završila je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Magistrirala je 1989. godine na temi Primarna i sekundarna generička obilježja u Đurđevićevim “Uzdasima Mandalijene pokornice”. Doktorirala je 1998. godine temom Hrvatski povijesni roman XX. stoljeća. 1. rujna 1993. postala je zaposlenica Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Od 2014. je članica-suradnica HAZU.

Godinama je već jedna od najčitanijih hrvatskih spisateljica. Njezin pozni prvijenac "Zašto sam Vam lagala", objavljen prije četvrt stoljeća, doživio je do sada osamnaest izdanja. Po broju prodanih primjeraka ne zaostaje ni roman "Bilješka o piscu" (2000.).  U intervjuima autorica redovito upozorava da joj je najdraža njezina knjiga Tko se boji lika još (2008.). Jer, u njoj se ona pojavljuje u sva tri svoja kostima; u kostimu književne znanstvenice, zaljubljene čitateljice i spisateljice koja neprestano hoda po tankoj  granici između fikcije i zbilje.

Uz brojne stručne knjige objavila je zbirke priča "Zašto sam vam lagala" (Nagrada Josip i Ivan Kozarac), "Kao da smo otac i kći", "Laura nije samo anegdota", "Knjiga od žena, muškaraca, gradova i rastanaka" (Nagrada Kiklop), "Božićna potraga", "Samo majka i kći" te dva romana: "Bilješka o piscu" i "Tko se boji lika još" i druge knjige.

S Ankom Dorić napisala je knjigu za mlade "One misle da smo male" nagrađenu nagradama Anto Gardaš, Mali princ i Kiklop. Za mlade je napisala još dvije knjige "Rečeno – učinjeno" i "Vezanje tenisica s jednom nepoznanicom".

Za svoj literarni rad dobila je mnoge književne nagrade.

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.