Gromača ostaje na braniku visokog stupnja autonomije umjetničkog iskaza (na kojem su do jučer stajali mnogi), gdjekad svoju posvećenost opisujući i kao terapijsku nuždu. Iskustvo je pisanja samim tim estetički, ali i egzistencijalno osjetljivo (ujedno i prijeko potrebno), budući svi kontekstualni čimbenici idu protiv pripovjedačice.

Tričarije iz privatnih života rečenih velikana svjetske književnosti (i rjeđe filozofije) ne samo da mogu biti od koristi onima koji izučavaju njihov lik i djelo, već nam mogu pomoći u budućim prepoznavanjima tendencioznog, ideološki uvjetovanog pisanja o komu ili čemu. U tom smislu hrvatsko izdanje 'Intelektualaca' pohvalna je činjenica, tek uz napomenu da je šteta što knjiga ne sadrži popratnu...