Sajam je uglavnom postao supermarket knjiga, bazar na kojem su knjige izložene kao sol, kao grožđe, kao papar, rekao nam je Žurić, ali to je i bit Sajma za one koji ovamo dođu jednom godišnje, iz mjesta u kojima možda ne postoji knjižara, da bi, poprilično povoljno (za 500-700 dinara ili 30-45 kuna), nabavili knjige koje ih zanimaju.

Svakodnevicu je važno proučavati, osobito iz ženske perspektive, jer žene su tek u novije doba izašle iz privatne sfere, prema tome upravo su u području privatnoga, svakodnevnoga, ostavile puno tragova o svojim životima – njihove su životne priče razasute po kuharicama, zidnjacima, spomenarima, dnevnicima, ceduljicama…

Na dobroj radionici ili nakon dobrog uredničkog zahvata tekst se može i sasvim izmijeniti, ali glavna ideja, emocija koju želiš prenijeti i do koje želiš doći na kraju priče, mora ostati ista. Sve ostale izmjene nisu toliko važne i dio su procesa, kreativnosti, vještine. No, moraš htjeti uhvatiti nešto bitno i neopipljivo, i to nešto uspostaviti odmah na početku i zatim braniti do samoga kraja.

Roman 'Carol', gotovo autoričin dnevnik, znatno odudara od ostatka njezina opusa. Ironično je, Wilsonovim riječima, da se Highsmith tog prosinca 1948. zaposlila u Bloomingdalesu da bi uspjela platiti svoju psihoterapeutkinju. Mislila je da će je terapija 'izliječiti' od homoseksualnosti i pripremiti za brak s piscem Marcom Brandelom.

Tako su duboko potisnute afričke tradicije i ideje, tako duboko zakopane da danas čak i sami Afrikanci gotovo sve afričko smatraju inferiornim. Ovo se odražava u obrazovnom sistemu, religiji i gotovo svemu drugome. Pa čak i naše elite inzistiraju - kao nekada kolonizatori - da su afrička kultura i ideje zaostale i loše.