U 'Stradi fortunati' fragmentarno se mapiraju entropične putešestvije, sjeverom Europe pa Italijom, s dužim zadržavanjima u Londonu i Zagrebu. Živi se u autu, u luksuznim hotelima i koferima, ali bez obzira na širi prostor kretanja i ovdje dominiraju misticizam i eklektičnost Crne gore gdje se roman napaja pa i uzemljuje.

Tekst je pisan u fluidnom, šeretskom prezentu. Opisi lokaliteta i situacija ležerni su, brzopotezni, kao usput zapisani, ali izrazito lirski, blago filozofični, gotovo zaumni. Jezik je famozan, gust, tekuć, topao, kako smo od Čolića navikli, treba to moći baš tako uobličiti. Neporecivo je da su kvadrati naizgled nepretencioznih opažanja produkt živog, bogme i pjesničkog uma, a to je za knjigu, za...