Ton Smerdel išao je putem od kojega većina – pa i većina umjetnika, stvaralaca, filozofa, bježe, to nipošto nije nekakav jasan i određen put, već prije traganje, aktivno kretanje unutar jednog složenog gustiša ili labirinta – kako će i sam kazati – u kojemu se nalazi čudovište od kojega bježe ljudi, a to čudovište je istina.

Najveće ratove 19. i 20. stoljeća vodile su najpismenije nacije. Pismenost kao civilizacijski doseg, ma kako kontroverzno zvučalo, samim tim ne garantira premošćivanje budućih ili zatomljenih sukoba, a knjiga, osim kao oruđe civilizacijskog razvoja, i dalje može služiti kao alat za manipulaciju bez koje ratovi teško da su mogući.

Netko je morao napisati ovu knjigu kako bi ostao trag i na kraju možemo biti zadovoljni što ju je napisao Goran Polak. Na taj način dobili smo svjedočanstvo čovjeka koji naoko bio sveprisutan, ali nikad toliko istaknut da bi mu to zamutilo pogled. I povrh svega, otkrili smo pisca - htio se on tako nazvati ili ne - čiji nos za pripovijedanje zna nanjušiti priču u većim okvirima jednako koliko i u naoko...

Hodanje je više od kretanja kroz prostor – ono je kretanje kroz povijest, ideologiju i društvene norme. U knjizi 'Hodanje' Dubravka Zima vodi čitatelja od svakodnevnog čina pješačenja prema složenoj kulturnoj povijesti tijela u prostoru. Rezultat je esejistički precizna studija koja mijenja način na koji gledamo vlastiti korak.

Bilo da piše o djetinjstvu, odrastanju, očevoj pomalo nespretnoj inauguracijskoj pouci o seksualnosti, bilo da prebire po uzburkanim sjećanjima političkih zbivanja, uvijek je u središtu njegovih zapisa ili opisa čovjek i njegov doživljaj onoga što se zbiva oko njega i onoga koji to s njim dijeli.