Najveće ratove 19. i 20. stoljeća vodile su najpismenije nacije. Pismenost kao civilizacijski doseg, ma kako kontroverzno zvučalo, samim tim ne garantira premošćivanje budućih ili zatomljenih sukoba, a knjiga, osim kao oruđe civilizacijskog razvoja, i dalje može služiti kao alat za manipulaciju bez koje ratovi teško da su mogući.

Netko je morao napisati ovu knjigu kako bi ostao trag i na kraju možemo biti zadovoljni što ju je napisao Goran Polak. Na taj način dobili smo svjedočanstvo čovjeka koji naoko bio sveprisutan, ali nikad toliko istaknut da bi mu to zamutilo pogled. I povrh svega, otkrili smo pisca - htio se on tako nazvati ili ne - čiji nos za pripovijedanje zna nanjušiti priču u većim okvirima jednako koliko i u naoko...

Skoro uvijek analiziram što mi ljudi govore, pišu ili pokazuju gestama. Rijetko što uzimam zdravo za gotovo. Ne mogu si pritom pomoći. Ako se guraš u prostor među ostale pisce, a nisi u stanju razumjeti i drugu stranu i pokušati razumjeti što ju je nagnalo da nešto učini ili kaže, mislim da ti onda ni nije mjesto među piscima i pripovjedačima već prepričavačima samo da se nešto blebeće i prekine...

Arian Leka uspio me zainteresirati za temu o kojoj znam vrlo malo, preko osobnog iskustva koje daje autentičnost umjesto nečega što bi jednako tako mogle biti i udžbeničke natuknice. Politički teleskop koji istovremeno gleda u dva smjera. U vremenu kada se teško koncentrirati samo na jedan, ovo je dobrodošla promjena, što je ujedno i najveća vrlina cjeline kao takve.

Ono što je zajedničko autorima biblioteke 'Petrine knjige' nesumnjivo je estetski doseg naslova kojima su u njoj zastupljeni; na temelju dosadašnjeg čitalačkog iskustva moguće je zaključiti da drugih kriterija zapravo nema, čega je posljedica sijaset izuzetnih ostvarenja, a samim tim i garancija užitka u čitanju (za probranu publiku, dodajmo).