Pasolinijevi stihovi, ako se izuzmu oni programatskog karaktera, poput Arijadnine niti vode u svijet u kojem, osim slobodne ljubavi, nema drugog zakona. Upravo onakve kakva je njemu samom bila zanijekana, i čiju je cijenu platio, kao i svi drugi koji su se borili za slobodu koja nikad nije besplatna.

Kao i u svakom pisanju, važno je samo da li autor ili autorica zaista znaju pisati, znaju u što se upuštaju, a još više da zapisuju s mjesta iskrenosti, da pišu iz želuca, bez puno okoloknjiževnih predumišljaja. A čini mi se da se takvih urednih kontrukcija, ali bez piščeva znoja, krvi i suza, previše natiskalo zadnjih godina. Ali takvi nisu naša briga, vrijeme nije budala, sve što je sitno propadne...

U sklopu jezično-pjesničke smotre 'Croatia rediviva ča-kaj-što' na kraju pjesničkoga maratona, s nastupom devetnaest pjesnika na tri jezična idioma ča – kaj – što, prosudbeno povjerenstvo je odlučilo da se pjesnika Zvonimira Sutlovića ovjenča maslinovim vijencem te je Sutlović tako postao 28. 'poeta oliveatus'.

Autorefleksivnost Danijela Dragojevića nije eksplicitna – ne postoje tekstovi u kojima se on očitovao o vlastitom djelu ili svojoj poetici. Ona me zanimala kao važan dio njegovog književnog postupka, dakle na implicitnoj razini. Dragojević je pjesnik koji je od početka zaokupljen pisanjem o pisanju, o poeziji, jeziku i tekstu.

Bogatiji smo za dva nova časopisna izdanja, iz tiska je ovih dana izašao novi broj Europskog glasnika (br. 21/2016.) kao i novi broj časopisa Poezija (3-4/2016), u izdanju Hrvatskog društva pisaca.