Moderna vremena

Pogledaj... sve je puno knjiga.

Ilustracije: John Tenniel
Kritika • Piše: Sven Popović • 12.12.2013.

Marko Pogačar : Jugoton gori!

Ne mislim ulaziti u pitanje je li objavljivanje dnevnika, makar glazbenog, osobe koja nema ni trideset godina narcisioidno. To je u slučaju ove knjige u potpunosti nebitno. Priča Pogačarevog sazrijevanja ovdje je samo povod za pisanje. Pjesme na neki način funkcioniraju kao Madeleine kolačići koje u pripovjedaču bude niz asocijacija na određene trenutke života, razne gradove, ulice, godišnja doba, kako to već ide.

Zgodno bi bilo ubaciti jedan autorov biografski moment, naime, Marko Pogačar je nekoć bio aktivni sudionik (tako reći) underground glazbene scene kao bubnjar izvrsnog Death Disca (frontmen Naranča je poslije oformio, a nedavno upokojio odlične Hemendex). Soundtrack njegova života ne vrti se isključivo (kao što bi naslov knjige dao naslutiti) od izdavača koji su potpisali za Jugoton i.e. novovalnih prvoboraca poput Azre ili Haustora, tu se nalaze i bendovi koji su po prilici gotovo pa ostali u sjeni "divova" poput maloprije spomenutih Azre i Haustora te, nešto kasnije, Psihomodo Popa, Majki ili Hladnog piva.

Autorovu poziciju (onu generacijski određenu), negdje između samrtnih hroptaja Novog vala i pandemonija devedesetih, koji je, osim dežurnih headlinera poput Pips, Chips & Videoclips ili Majki rezultirao i sijasetom lokalnih underground scena, također je vrijedno promotriti. Bitno je i napomenuti kako su u tu svojevrsnu zvučnu kulisu uklopljeni i stvaratelji koji ne spadaju, tj. barem ne spadaju sasvim, u onu (u najširem smislu tih riječi) klasičnu punk i rock, jedan-dva-tri-kreni formaciju, pa su tako u knjizi svoje mjesto našli i veterani hrvatske glazbene scene Drago Mlinarec, Arsen Dedić, Ibrica Jusić...

Čitanjem ovih (očito) intimističkih zapisa dobijemo sliku mladića koji nije, da iskoristimo autorovu namjerno ofucanu metonimiju iskorištenu u dirljivom (ali ne i patetičnom) tekstu o pokojnom Tusti iz KUD Idijota, u međuvremenu kožnjak zamijenio kravatom. Umjesto toga on je, u vrijeme prije brzog downloada i dostupnosti svakolikog audio sadržaja, upijao sve što je mogao dok su mu se događaji, oni kvintesencijalno mladenački, poput igle koja ispisuje brazde u vinilu, utisnuli u kožu. Pjesme vezuje uz dane provedene u studentskim domovima, uz čekanje u redovima ove ili one menze, uz studentsku blokadu na Filozofskom fakultetu, uz "Vlak u snijegu" povratku u Split, uz mladenačka okupljališta njegovog rodna i njegovog posvojenog grada. Istovremeno stupa u komunikaciju s drugim autorima, tako da ćemo u tekstu o Mizarovoj pjesmi "Devojka od bronza" naići na blagi naklon Delimiru Rešickom, a nešto kasnije, u tekstu o "Mi plačemo iza tamnih naočara" Dobrog Isaka, će se referirati i na poeziju Zvonka Karanovića.

Pamtljivih momenata nema previše, tekst leluja slobodnim asocijacijama koje se isprepliću i stapaju. Možda se najviše ističe epizoda Ibrice Jusića koji nastupa ispred zagrebačkog Filozofskog fakulteta tokom blokade, one prve, kad je gotovo pa izgledalo da je stanje u Hrvatskoj ili barem stanje u Zagrebu ili barem stanje na prostoru tog fakulteta na rubu kopernikanskog obrata. Znači li to da je ova knjiga i kritika društva? Toliko daleko ne ide, "Jugoton gori!" je prije svega niz, recimo, živopisnih razglednica u kojima se stapaju sjećanja i autorova sadašnjost. U njima je "pripovjedač" gotovo uvijek negdje u pozadini. Kritički momenti su implicitni, no poruka iza njih je sasvim jasna i nimalo patvorena. 

Pogačarev najjači adut je uvjerljivo njegov (ponekad suviše pretenciozan) stil. Ti "dnevnički zapisi" mjestimice više nalikuju na svojevrsne poetske minijature koje će vam zbog gotovo pa neizbježnog poklapanja doživljaja "puknuti" osmijeh na lice. Sadržaj ili ideja iza ove knjige nisu nimalo inovativni, gotovo svako ljudsko biće ima neku vrstu životnog soundtracka čiji dijapazon pokriva sve od puberteta i punka do prvih računa i industriala.

Stvar je u tome što Marko Pogačar u većini slučajeva demonstrira sposobnost da ostvari sponu između audio zapisa i sjećanja. Preostaje nam, riječima autora, samo sljedeće: "I ruke u džep i oči u grad, i grad u nebo. Pa ti prolazi, crna godino".

 
Marko Pogačar: "Jugoton gori! : Glazbeni dnevnik"

Naklada Sandorf, 2013.

( Ovaj tekst koji se ekskluzivno objavljuje na MV Info portalu zajednički je financiran od strane MV Info i udruge za zaštitu prava nakladnika ZANA )

– Komentari –

– Povezani sadržaj –

– Pretraži sve članke –