Tim Weiner : Nasljeđe pepela: Povijest CIA-e
Želite znati tko je ubio JFK-a? Ne trebate čekati neko senzacionalno otkrivanje davno bunkeriranih dokumenata ili šokantnu ispovijed ostarjelog mafijaškog bossa iz Miamija. U Pulitzerom nagrađenoj knjizi "Nasljeđe pepela: povijest CIA-e" reporter New York Timesa Tim Weiner nudi vrlo zanimljiv odgovor.
Desetljećima se atentat na JFK-a objašnjavao najkompliciranijim teorijama zavjere. Weiner je krenuo suprotnim putem: tražeći odgovor u najjednostavnijem i najlogičnijem objašnjenju. A on glasi - Castro. Od početka šezdesetih Sjedinjene Države su pokušavale ubiti Castra. Tokom čitavog mandata Kennedya on je bio meta. Malo je ljudi tada znalo za to. Jedan je bio direktor CIA Allen Dulles. Drugi je bio šef specijalnih operacija Richard Helms (budući direktor CIA). Treći je bio predsjednikov brat Robert Kennedy... A "četvrti je vrlo vjerojatno bio Fidel Castro".
Nakon ubojstva JFK-a u Dallasu CIA je blokirala istragu čuvene Warrenove komisije, koju je oformio predsjednik Johnson. Da bi zaštitila svoje tajne operacije, i povezanost Roberta Kennedya s njima, prešućene su urote za ubojstvo Castra. Warrenovu komisiju to je skrenulo prema teoriji "usamljenog ubojice". CIA-ina opstrukcija time je možda sačuvala svjetski mir. Predsjednik Johnson najviše se bojao mogućnosti da iza atentata stoji Moskva ili Havana. No Warrenova komisija to je negirala, možda i zato jer CIA nije u potpunosti surađivala s istragom.
Tri godine kasnije, 1967., FBI je za Johnsona dovršio vlastiti izvještaj. On je bio vrlo jezgrovit: "CIA je pokušala ubiti Castra. Agencija je angažirala članove mafije da to učine. Robert Kennedy kao glavni tužitelj znao je o uroti CIA-e dok se pripremala, i znao je da je uključena mafija." Tri točkice.
Lyndon Johnson iz toga je izvukao zdravorazumski zaključak. Na kraju svog mandata je rekao: "Kennedy je pokušao dohvatiti Castra, ali je Castro prvi dohvatio njega". U "Povijesti CIA-e" Weiner dolazi do istog zaključka, premda ga ne eksplicira, pošto je riječ o indicijama, nepotkrepljenima konkretnim dokumentima i čvrstim vezama između atentatora i Havane (via sovjetske ambasade u Moskvi u kojoj se u jednome trenutku pojavio Lee Harvey Oswald). No taj zaključak proizlazi iz onoga što se danas zna o tajnim operacijama CIA-e, te iz najjednostavnijih (često i najutemeljenijih) relacija između CIA-e, JFK-a i Castra.
Općenito Weinerova "Povijest CIA-e" pokušava baratati dostupnim dokumentima i najelementarnijom logikom. Autorov politički stav je - stav američkog patriote. A temeljno pitanje njegove knjige jest - je li CIA izvršila svoju povijesnu funkciju. Odgovor je jednostavan: nije! CIA je osnovana jer predratna američka tajna služba nije uspjela predvidjeti Pearl Harbor, šezdeset godina kasnije niti CIA nije dorasla svojoj zadaći jer nije predvidjela i spriječila napade 11. rujna na New York i Washington.
Dakle, Weiner pokazuje palcem dolje. Ali nije posrijedi samo taj golemi povijesni događaj od 11. rujna. Povijest CIA povijest je krupnih, gotovo serijskih neuspjeha: od pokušaja ubacivanja gerilaca u Ukrajinu, Albaniju, Sjevernu Koreju, Kinu, Vijetnam, Laos...; do mnoštva komično krivih procjena poput one o Gorbačovu, kojeg CIA nije prepoznala kao mirotvorca čak i kada je to bilo jasno svakom građaninu na ulici, ili tragične procjene pod naslovom "Tajni programi naoružanja za masovno uništavanje" koja je predstavljala pismeni povod za rat u Iraku.
Ali od dugačke CIA-ine liste neuspjeha mnogo je gore ono malo "uspjeha" što ih je Agencija polučila: poput rušenja vlade u Iranu (što je naposljetku dovelo do islamističkog prevrata), Gvatemali (koja je postala modelom za CIA-ino mrcvarenje Latinske Amerike), Indoneziji (gdje je tokom sponzoriranog puča pobijeno, po nekim procjenama, pola milijuna ljudi), Čileu (gdje je srušena demokratska vlast i na njeno mjesto instaliran diktatorski režim), itd... Svi ti CIA-ini "uspjesi" predstavljaju neke od najgorih mrlja američke povijesti, ionako već notorne zbog robovlasništva i istrebljenja Indijanaca.
Weiner CIA-inu povijest smješta negdje u prostor između anegdotalne nesposobnosti i najcrnjeg kriminala - čiji su krvavi tragovi često vodili ravno do Bijele kuće. Castro tu nije bio iznimka. Urote za ubojstva počele su u Bijeloj kući pod Eisenhowerom, "najpoštovanijim republikanskim predsjednikom u XX stoljeću", koji je 1960. naložio "eliminaciju" kongoanskog premijera Patricea Lumumbe.
Niti godinu dana poslije predsjednik Kennedy posla je brzojav CIA-inom čovjeku u Dominikani s uputom da nije problem ako Dominikanci izvrše atentat na diktatora Trujilla; dva tjedna poslije Trujillo je ustrijeljen pištoljem kojeg je atentatorima možda nabavila baš Agencija. Predsjednik Kennedy je najvjerojatnije usko upleten i u pokušaje ubojstva Castra. O tome ništa nema na papiru, ali za budućeg direktora Agencije Richarda Helmsa nema dvojbe da je Kennedy želio da Castro umre.
Također, slavnom Kennedyu na duši je možda i ubojstvo južnovijetnamskog diktatora Diema koje je "vlada SAD-a ohrabrila"... Sve u svemu, strašno je to puno tragova za naručena ubojstva stranih državnika što vode prema predsjedniku koji u Bijeloj kući nije ostao niti jedan puni mandat.
CIA-ina "knjiga strave" (kako je čak i zloglasni Kissinger nazvao tajni izvještaj o CIA-i iz sedamdesetih) je golema. Između desetljećima nakupljane prljavštine i ordinarnog međunarodnog (i domaćeg) kriminala ovdje navodimo samo onaj najkrupniji, u koji su izravno umiješani i stanari Bijele kuće.
Poanta je ovakva: "Nasljeđe pepela: Povijest CIA-e" dokumentirano potvrđuje ono što su o CIA-i desetljećima govorili najparanoidniji komunisti. Postavljena da djeluje u tajnosti, na rubu i izvan zakona, na rubu i izvan etike međunarodnih odnosa, CIA se pretvorila u jedno od središta zla poslijeratnog svijeta. A to nam ne poručuje neki latinskoamerički ili indokineski marksista, već ugledni američki novinar, i očiti američki patriota.
Premda Weiner svoju povijesnu osudu više temelji na neuspjesima CIA-e, prvenstveno 11. rujnu, a ne njenim "uspjesima", poput onog u Indoneziji, njegova knjiga apsolutno zavređuje ulazak u kanon literature o američkom imperijalizmu.
Tim Weiner: "Nasljeđe pepela : Povijest CIA-e"
Preveo Srđan Dvornik
Fraktura, 2011.
( Ovaj tekst koji se ekskluzivno objavljuje na MV Info portalu zajednički je financiran od strane MV Info i udruge za zaštitu prava nakladnika ZANA )