Deset godina pisanja u časopisu ‘Vita' o običnim, a važnim problemima, skupljeno sada na jednom mjestu, s jedne strane u meni izaziva sjetu, jer se čini malo za toliko uložena truda, dok mi s druge strane čini silno zadovoljstvo, jer sam slažući tekstove zapravo uvidjela kako su bile različite teme i područja o kojima sam svih ovih godina vodila dijalog s čitateljima.

Znati nije teško, puno je teže prenijeti znanje (to znaju svi koji se na bilo koji način bave poučavanjem), a prenijeti znanje tako da bude znanstveno pošteno, stručno ispravno, a svima razumljivo, zahtijeva strpljenje i promišljanje, zahtijeva dovoljno vjerovanja u sebe i dovoljno poštovanja prema drugima. Čitavo sam vrijeme u podsvijesti nosila mostove - simbolikom mostove - one koje povezuju ljude i obale, a koje je teško i izazovno graditi. Možda mi se ta simbolika nametnula zbog jedne davne skice tada nepostojećega, a danas živućega mosta preko Rijeke dubrovačke, koja me u jednim novinama zastravila smjelim linijama i izazovnom ljepotom. Vjerojatno stoga od tada kao sinonim za nešto što ne znam često rabim baš gradnju mostova - jer uistinu je zapanjujuće moći zamisliti, i znati, i izgraditi most.

Slijedom toga, pišući za sve kojima medicina nije struka, uvijek mislim da oni koji ne znaju medicinu možda znaju kako graditi mostove, a vjerojatno znaju i štošta drugo te ih tako treba poštovati i ne odlutati nikamo izvan zadatosti znanja i znanosti, samo to iskazati onako kako bih ja voljela da meni netko objasni tajnu projektiranja mosnoga luka. (Iz predgovora: Marina Kuzman)

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.