u HDP-u je urađen prijedlog cjenovnika autorskih honorara za rukopise, javna čitanja, honorara za prevoditelje, urednike, lektore, moderatore, voditelje radionica… Mi na kulturnoj sceni još uvijek osvještavamo da svi ti poslovi trebaju biti plaćeni, pa još i adekvatno plaćeni. Do pred koju godinu, mnogi organizatori književnih događanja nisu plaćali za javne nastupe. Perspektiva je bila: mi tebi dajemo...

Analitički zapisi Višnje Pentić blistav su rezultat istraživačke predanosti i učenjačke discipline, produkt strasti, ali i respekta za materiju. Vrijedna su lektira za razne kategorije pasioniranih čitatelja i gledatelja, za ljude od struke, povjesničare filma, studente komparatistike i akademija, ukratko, za filmofile svih profila, ponajprije zato što ih je i pisao netko očito i nepopravljivo zaljubljen...

Studentima bibliotekarstva bih rekla: učite što prije o dodatnim vještinama, posebno digitalnima! Učite o javnom nastupu, čitajte puno, vježbajte strani jezik, pronađite ono nešto u sebi što će vas istaknuti u odnosu na sve druge koji će imati istu diplomu kao vi, jer ta dodatna vještina je najvažnija kod budućeg zapošljavanja u vremenu u kojemu se opis posla knjižničara radikalno mijenja.

Zaključak koji se nametao tijekom iščitavanja ovih zapisa, a shvatili smo to i ranije, kroz život, jest da su najveći ljudi jednostavni, ležerni i zaigrani, da premda nam djeluju bogoliko, nisu savršeni, a pogotovo nisu bez strahova i dvojbi, ali zato su strastveni, fokusirani i predani, maksimalno zaokupljeni svojim interesima i pasijama, a neskloni konvencionalnostima, šupljim formama, predrasudama.

Dobar kritičar je, uvjerena sam, i dobar pisac; njegovi tekstovi moraju iskazivati prepoznatljiv stil, pismenost i mogućnost da rezultat kritičke analize nečije knjige uklopi u tekst koji funkcionira i sam za sebe, izvan predloška o kojem piše. Kao i kod svakog drugog pisanja, spoj je to talenta koji se ne može naučiti i znanja stečenog obrazovanjem...