Grad kao produkcijsko središte književnosti inicirao je Danijelu Bačić-Karković da u riječkoj čitanci sažme vrijeme i prostor kako bi se pokazali tradicijom baštinjeni odnosi kontinuiteta, ali i transformacije književnog diskursa. Kroz pet poglavlja (Uvod; Grad - zrcalo vremena, prostora, ljudi, stvari, zbivanja i sanja; Hrestomatija, Sažetak na engleskom, njemačkom, talijanskom, madžarskom, Izbori i...

O tome da je Karanović sjajan pjesnik, bolje od ikoje moje primjedbe, kako one već artikulirane, tako i one u nastajanju, govori svaka njegova pjesma. Stoga mi je pred genijem melanholičnih, egzistencijalnih, širezavičajnih... tranzverzala svezati usne u nerazmrsiv znak »peace brother«. Urednik je u izboru poezije slijedio načelo gradacije. Motivske koja se, narativno-prikazivalačkom logikom teksta, vezala...

Otvarajući na taj način vrata svijeta društvene margine, beskućnika i napuštene djece, prostitucije i droge, brutalnosti i nasilja, homoseksualizma i bolesti, praznine i žudnje za toplinom, utiskujući u njih različite profile likova, Tomislav Zajec se pokazuje kao autor koji može držati ovu poprilično razvedenu naraciju pod kontrolom.

Kritičara dirnu dobro napisane knjige. One loše, barem je to u mom slučaju slučaj, razigraju lošu stranu ljubavi prema drugome. Prema pjesniku ili pjesnikinji koji su na načine kojih uvijek ima više od onih koje i najdobrohotniji čitatelj može zamisliti, razočarali. Postoji i treća grupa knjiga. S kojima se kritičar želi usuglasiti i barem na tren useliti se u njihovu ljepotu. Te su knjige najrjeđe....

"Polusan" je roman građen od digresija, mnoštva samostalnih epizoda, šume likova i stalne težnje za gestom pojašnjavanja (i u zagradama), čak i dvostrukog poentiranja napisanog. Jasno je vidljivo kako se na osamdesete gleda iz pozicije svega onoga što se događalo poslije, pa metoda "naknadne pameti" podosta izmjenjuje sliku i detektira onodobne pojave iz pozicije odmaka od dvadesetak godina, čime je zapravo...

Što se izgnanstva u jeziku tiče, Rundek je i tu kulturalni izgrednik. Jer u kulturi u kojoj smo navikli da pjesnik 20. stoljeća, kad pređe među domovine u pravilu cvili: pa trubi na Seini, ili onako patetično-estradno, dedićevski, pjeva što bi uho domaćeg emotivnog cenzora svakoga režima htjelo čuti, i to o tome kako van matice zemlje ne može napisati dobar ljubavni stih, veselo pisanje iz svijeta čije...