Goran Tribuson : Divlja plaža
Poznato je kako je proza Gorana Tribusona povezana u svojevrsne cikluse, poput fantastičnog, autobiografskog, kriminalističkog, ili pak onoga kojemu nakon romana "Klub obožavatelja" i "Kuća u kojoj stanuje vrag" pripada i najnoviji roman ovoga autora. Taj bismo ciklus mogli nazvati socijalno-stvarnosnim, jer se u romanima naša, prepoznatljiva društvena i socijalna zbilja projicira "u malom" – u rubnom, prigradskom naselju Plinara koje društvenom strukturom, uronjenošću u kriminal i tranzicijske malverzacije nimalo ne zaostaje za mnogo većim naseljima.
Dapače, Plinara je odlična mikrozajednica, gotovo egzemplar na kojem je moguće hiperbolizirati većinu neuralgičnih točaka naše svakodnevice, prikazati čitavu galeriju likova i zaokružiti priču koja u sebi sadrži i mnoge druge, neke od njih tako poznate sa stranica novinske crne kronike.
Ovoga puta Tribusonova je "Divlja plaža" fino izbalansirani spoj kriminalističkog, ljubavnog i socijalnog romana, odnosno mračna priča u čijem je središtu gotovo 60-godišnji nekadašnji pripadnik Legije stranaca i vojnik, a sada bagerist na ilegalnoj šljunčari, Žaki. Jedan bagerom iskopan leš naglo će pokrenuti i ubrzati Žakijev život, iako se činilo kako je riječ o "bivšem" čovjeku kojem se sve već dogodilo – propali brak, odbjegli sin, pa i sudjelovanje u svim mogućim sukobima i ratovima.
Vrlo vješto balansirajući između onih dionica koje se tiču Žakijeve privatnosti i onih u kojima se upetljava u plinarsku zajednicu koja je, dakako, građena od tajkuna, kriminalaca, ratnih profitera, sitnih dilera i naravno čitave hrpe luzera i pokojeg lokalnog ridikula, Tribuson će ispričati napetu i vrlo znakovitu priču sa švercom oružja kao glavnim okidačem fabularnih preokreta. Istovremeno, u romanu kojem je jedna od glavnih osobitosti upravo ekonomičnost, uspjet će zaokružiti nekoliko vrlo samostalnih i čak vrlo emotivnih epizoda koje izlaze iz toga kriminalističkog okruženja – prije svega odnos glavnog junaka sa Sonjom, odbjeglim i otuđenim sinom Olegom i lokalnom ludom Cimbom, jednim od likova koje smo imali prilike susresti u ranijim romanima ovoga ciklusa, što neće moći biti slučaj i u onim budućim.
Tribusonov je Žaki pripadnik krimi miljea onoliko koliko su to šutljivi poslušnici koji ne pitaju previše, no zapravo je mnogo emotivniji i pravičniji no što na prvi pogled djeluje. Trenutak u kojem će odlučiti preuzeti pravdu u svoje ruke, raniti i ubiti druge, pa i sebe, trenutak je u kojem osvećuje mrtvog prijatelja, ali i svoju predugu šutnju. Poklapanjem Žakijeve transformacije i osvete s ludilom fašničke republike koja je upravo ustoličena na Plinari odlično je poentiran epilog romana koji se 'zatamnjuje' (utemeljenim) motivom na rubu fantastike.
Tribuson je pisac kojem možemo eventualno "zamjeriti" upravo na početku spomenute cikluse i recikliranje istih likova, prostora ili tematskih interesa, no to je zapravo manje važno. Činjenica je da "Divlja plaža" djeluje kao visokoprofesionalno ispripovijedan roman čiji pripovjedač zna što i kako s fabulom, bez višaka i manjaka, škripanja i klizanja, što bi trebao biti standard, a zapravo je u nas više izuzetak. Tu zanatsku stranu Tribuson, dakako, nadopunjava specifičnim crnim humorom i živopisnim likovima i sve skupa pretvara u čitak roman posve uronjen u sadašnjost.
( Tekst je prvotno objavljen u Jutarnjem listu )