Moderna vremena

Pogledaj... sve je puno knjiga.

Ilustracije: John Tenniel
Sanja Lovrenčić

Bečke priče

  • Nakladnik: Autorska kuća
  • 10/2007.
  • 156 str., meki uvez s klapnama
  • ISBN 9789537199289
  • Cijena: 98.00 kn
  • Cijene knjiga samo su informativnog karaktera. Knjige potražite u knjižarama ili u knjižnicama.
«Kad? Ne znam točno kad mi je to palo na pamet. U početku sam se samo vozio podzemnom željeznicom. Još prije? Sve je bilo normalno, valjda, išao sam na posao, kao i drugi, vozio se. Uvijek linija U 4, s jednog kraja grada na drugi. Stanovao sam tada u Meidlingu kod tete Ane, koja je bila nekakva rođakinja moje majke, nije važno po kome i čemu, mala bolesna starica. Stanovao sam kod nje u Vierthalergasse i vozio se gore, do kolodvora, mislim, kad se gleda na karti, to je gore. Tamo sam radio, na kolodvoru u Heiligenstadtu. Onda? Onda sam izgubio posao.
Ne, nije bilo nikakvog posebnog razloga, samo neka preraspodjela radnih mjesta. Nisam baš ni volio tamo raditi i nije mi bilo žao kad su mi rekli da sam na listi.
Poslije toga sam se samo vozio. Želio sam da sve i dalje izgleda normalno: idem, kao svi drugi, ujutro, vračam se popodne, u najvećoj gužvi, oponašajući umorne, zabrinute, mrzovoljne pokrete zaposlenih ljudi. U međuvremenu? Sjedio sam na kolodvoru, lutao okolo, ponekad zaigrao ekspres-lutriju. No sve to nije bilo važno, važna je bila vožnja. Od Meidlinga do Heiligenstadta, od Heiligenstadta do Meidlinga. To je danu nekako davalo oblik. Da, uvijek besprijekorno, s ispravnom voznom kartom, kao pristojan građanin koji plaća porez uz pomoć poreznog savjetnika.
Onda je teta Ana otišla u bolnicu i više nije bilo nikoga. Nikoga koga bi zanimalo odlazim li u Heiligenstadt ili bilo gdje drugdje. Pa sam odlazio drugdje. (...)

***

Dvije se metafore nameću kad se pokušava odrediti osobitost književnoga izričaja Sanje Lovrenčić u ovim pričama: s jedne strane metafora kuće (ili me na to zavodi «Portret kuće», kasnija knjiga iste autorice) - kuća ima jasne i čvrste temelje, tako i priče u ovoj zbirci počinju vrlo čvrstim, stvarnim, činjeničnim podacima da bi kuća/priča, nadrasla svoje temelje, izišla iz njih, srušila zid i nadogradila tu kuću izmišljenim stvarnostima običnih junaka, junaka koji izlazeći iz zadanih prostora u nezadano ozračje izlaze iz sebe, iz svoje nutrine u izmaštane komunikacije.

S druge strane, tu je metafora drveta, razgranatoga u svojoj nepomućenosti slobodnoga rasta i vječno ugroženoga mogućim potpunim odstranjenjem i prekidom veze s korijenjem, i onim donjim, podzemnim, i onim gornjim, lebdećim, zračnim.

Priče u ovoj zbirci počinju s vrlo običnim junacima, često u vrlo običnim situacijama, vrlo stvarnima, prepoznatljivima, da bi iz stvarnoga iznenadnim, neočekivanim, očuđujućim obratom preskočile ne u nestvarno, nego u nadstvarno. (Biljana Romić)

Sanja Lovrenčić (Knin, 1961), književnica i prevoditeljica, ušla je u hrvatsku književnost 1987. zbirkom pjesama "Insula dulcamara". Otad je objavila još šest pjesničkih zbirki, a poezija joj je objavljivana i u domaćoj i stranoj periodici te prevođena na njemački, poljski, ruski i slovenski. Za knjigu "Rijeka sigurno voli poplavu" dobila je nagradu Kiklop za najbolju knjigu pjesama 2007. godine.

Autorica je nekoliko proznih knjiga –  zbirki kratkih priča "Wien Fantastic", "Portret kuće" i "Zlatna riba i istočni Ariel", romana "Kolhida", "Klizalište", "Dvostruki dnevnik žene sa zmajem", "U potrazi za Ivanom" (nagrada «Gjalski» 2007), "Martinove strune" (objavljen 2008. na hrvatskom i na njemačkom; Literaturpreiss SMSK), "Ardura" (2012).  Autorica je i fantastične trilogije "Zmije Nikonimora".

Piše i za djecu te je za knjigu "Četiri strašna Fufoždera i jedan mali Fufić" dobila nagradu "Grigor Vitez" 2001. Kao dramska autorica dobila je 1997. nagradu ASSITEJ-a za najbolji kazališni tekst za mlade za Bajku o Sigismundi i Krpimiru. Za djecu je priredila i nekoliko knjiga i slikovnica prema motivima iz svjetske i domaće folklorne baštine; za "Hrvatske bajke" dobila je nagradu Kiklop 2009, a za "Noinu mačku" i druge igrokaze nagradu "Grigor Vitez" 2010.

Bavi se i prevođenjem književnih tekstova s engleskog, francuskog i njemačkog jezika; za prijevod knjige C. S. Lewisa "Konj i njegov dječak" uvrštena je 2004. na Časnu listu IBBY-a. Za prijevod zbirke kratkih priča "Kuća duhova" Virginije Woolf dobila nagradu Kiklop 2012.

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.

– Komentari –

– Od istog nakladnika –

Prethodna Slijedeća Vidi sve knjige

– Od istog autora –

Prethodna Slijedeća Vidi sve knjige

– Povezani sadržaj –

– Pretraži sve knjige –