Antun Mihanović
Rech domovini od hasznovitozti piszanya vu domorodnom jeziku (reprint)
- Nakladnik: Hrvatski državni arhiv
- 02/2013.
- 17 str., meki uvez
- ISBN 9789537659134
- Cijena: 5.31 eur
Preračunato po fiksnom tečaju konverzije 7,53450 kuna za 1 euro - Cijene knjiga su informativnog karaktera, navodimo prvu cijenu po izlasku knjige iz tiska. Preporučamo da cijene i dostupnost knjiga provjerite kod nakladnika ili u knjižarama! Moderna vremena više se ne bave prodajom knjiga, potražite ih u knjižarama, antikvarijatima ili u knjižnicama.
Za tri godine, točnije 2015. godine, navršit će se 200 godina od tiskanja malog, ali neizmjerno važnog djela za hrvatski jezik. Tada je, naime, dvadesetogodišnji Antun Mihanović u Beču dao tiskati malo ali značajno djelo "Rech domovini od Hasznovitosti Piszanya vu Domorodnom jeziku".
Poznato nam je da u tom vremenu u Hrvatskoj nema nijednog časopisa ni novina, škola je vrlo malo, a u njima prevladavaju latinski i njemački jezik. Hrvati se zalažu za očuvanje latinskog jer im je on bio simbol ustava, a stariji hrvatski političari su baš to i htjeli. Ipak mlađi su ljudi razmišljali o uvođenju hrvatskog jezika u javni život jer su htjeli i društveno političke promjene u državi.
U Metropolitanskoj knjižnici u Zagrebu nalazi se jedini do sada poznati primjerak Mihanovićeve brošure "Rech domovini od Hasznovitosti Piszanya vu Domorodnom jeziku". (Navodno da postoji još jedan u privatnoj knjižnici). Autor u ovom djelcu stavlja naglasak na potrebu služenja vlastitim jezikom u javnim poslovima. Vlastiti jezik garancija je napretka svakog naroda. Kaže da su misli Rimljana i Grka bile tako jasne da su im se divila kasnija stoljeća. Zahvaljujući vlastitom jeziku napredovali su i na kulturnom i općem planu. Za Mihanovića jezik nije samo sredstvo komunikacije već i izraz narodnog identiteta. Zato Mihanović u ovoj knjižici govori o tome da narodni jezik treba uvesti u škole, i u javne poslove, a sve će to pomoći i doprinijeti razvoju jezika i naroda.
Prije 27 godina, u vrijeme Jugoslavije, izdan je reprint ove knjižice u svrhu očuvanja hrvatskog jezika u tadašnjim društveno-političkim okolnostima koje nisu bile sklone domoljublju.
Hrvatski državni arhiv u Zagrebu prigodom 200. obljetnice prvog izdanja (2015. godine) unaprijed ponovno izdaje istu knjižicu sa željom da nađe mjesto u svakoj školi, u svakoj kući, da se o njoj govori na satu hrvatskoga jezika, da se pročita kao lektira i kao obvezno štivo. U trenutku kada jačaju veze s Europom postoji velika opasnost da se hrvatski jezik utopi ili potpuno izgubi. Suvremena civilizacija, industrija i ekonomija, naročito tehnologija, nameću svoje riječi koje mnogo puta preuzimamo a da ne razmišljamo ima li za njih odgovarajuća hrvatska riječ. Danas je naš jezik „napadan“ sa svih strana. Mnogo tuđica gotovo svakodnevno ulazi u naš jezik a da i ne primijetimo. U ovo doba morao bi se pojaviti novi, ili stari, Mihanović i uputiti nam istu ili sličnu „rech.“ Neka i ovaj novi pretisak bude poticaj učenju i proučavanju, te dakako govorenju i pisanju „vu Domorodnom Jeziku.“
Riječ urednika
Poznato nam je da u tom vremenu u Hrvatskoj nema nijednog časopisa ni novina, škola je vrlo malo, a u njima prevladavaju latinski i njemački jezik. Hrvati se zalažu za očuvanje latinskog jer im je on bio simbol ustava, a stariji hrvatski političari su baš to i htjeli. Ipak mlađi su ljudi razmišljali o uvođenju hrvatskog jezika u javni život jer su htjeli i društveno političke promjene u državi.
U Metropolitanskoj knjižnici u Zagrebu nalazi se jedini do sada poznati primjerak Mihanovićeve brošure "Rech domovini od Hasznovitosti Piszanya vu Domorodnom jeziku". (Navodno da postoji još jedan u privatnoj knjižnici). Autor u ovom djelcu stavlja naglasak na potrebu služenja vlastitim jezikom u javnim poslovima. Vlastiti jezik garancija je napretka svakog naroda. Kaže da su misli Rimljana i Grka bile tako jasne da su im se divila kasnija stoljeća. Zahvaljujući vlastitom jeziku napredovali su i na kulturnom i općem planu. Za Mihanovića jezik nije samo sredstvo komunikacije već i izraz narodnog identiteta. Zato Mihanović u ovoj knjižici govori o tome da narodni jezik treba uvesti u škole, i u javne poslove, a sve će to pomoći i doprinijeti razvoju jezika i naroda.
Prije 27 godina, u vrijeme Jugoslavije, izdan je reprint ove knjižice u svrhu očuvanja hrvatskog jezika u tadašnjim društveno-političkim okolnostima koje nisu bile sklone domoljublju.
Hrvatski državni arhiv u Zagrebu prigodom 200. obljetnice prvog izdanja (2015. godine) unaprijed ponovno izdaje istu knjižicu sa željom da nađe mjesto u svakoj školi, u svakoj kući, da se o njoj govori na satu hrvatskoga jezika, da se pročita kao lektira i kao obvezno štivo. U trenutku kada jačaju veze s Europom postoji velika opasnost da se hrvatski jezik utopi ili potpuno izgubi. Suvremena civilizacija, industrija i ekonomija, naročito tehnologija, nameću svoje riječi koje mnogo puta preuzimamo a da ne razmišljamo ima li za njih odgovarajuća hrvatska riječ. Danas je naš jezik „napadan“ sa svih strana. Mnogo tuđica gotovo svakodnevno ulazi u naš jezik a da i ne primijetimo. U ovo doba morao bi se pojaviti novi, ili stari, Mihanović i uputiti nam istu ili sličnu „rech.“ Neka i ovaj novi pretisak bude poticaj učenju i proučavanju, te dakako govorenju i pisanju „vu Domorodnom Jeziku.“
Riječ urednika
© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.
