Proza ružnog i lijepog, priče o jednom i o drugom, priče ljubavi i smrti, naizgled dovedene do vlastite nulte točke, zaposjedaju nepostojeće, zagubljeno i zaboravljeno... Zaboravljeno mjesto suvremenosti: kaos običnog, što jest simptom i trauma svakodnevice kojoj upravo priča, pričanje vraća izgubljeni, zaboravljeni smisao.