Lemaitrov roman "Vidimo se tamo gore" trpka je socijalna kritika: autor se razračunava s mnogim devijacijama toga doba, pažljivo ocrtava implodiranu aristokraciju, dekadentnu buržoaziju i nouveau riche milje, ali i fenomen novih siromaha kao nusproizvod rata.

Ovaj intimistički i u velikoj mjeri autobiografski tekst ispisan fluidnim, rafiniranim stilom kroz temu bračnih disfunkcionalnosti, ljubomore i nevjere, tiranije i potčinjavanja, razlaže psihologiju ljubavi. Maurois usto zahvaća i širu problematiku - onu mračnih slojeva ljudske psihe i kontradiktornih ponašanja, kao i onu nemogućnosti komunikacije, toksičnih šutnji, tišina i praznina.

"Rupa" je mnogo više od banalnog obračuna, ona je krajnje osobna, duboko emocionalna meditacija o nepatvorenom zlu i neshvatljivoj, ali neiskorijenjivoj mržnji, o moralu i ljudskosti te konačno - o neizbježnim i nepovratnim životnim izborima za koje je bespomoćnom čitatelju nemoguće odlučiti jesu li hrabrost ili kukavičluk.

Upravo enciklopedističkom pomnjom autor opisuje jedan začudan, istodobno opojan i odbojan svijet. Kadar klizi od polja makova i tvornica opijuma u unutrašnjosti preko kalkutske vreve do Bengalskog zaljeva, a potom morem dalje, prema Mauricijusu i konačno Kini. Polaganim kretanjem indijskim prostranstvima Ghoshu uspijeva isprva panoramski, a potom i detaljistički prikazati ruralni i urbani krajolik kolonijalne...

'Dani zaborava' Elene Ferrante lucidno su, zrelo i odmjereno feminističko pismo koje stilski briljantno, bez sižejnih viškova i sentimentalnog balasta razlaže žensku emocionalnost u svoj njezinoj složenosti. Seciranjem specifičnog slučaja autorica ispisuje samopropitkujuću nad-osobnu priču o apsurdu intimnosti, krhkosti ljubavi, krivnji i stidu, samosažaljenju i samopredbacivanju.