Riječ je o romanu vrlo labave strukture, u kojem se događaji iz vanjskoga svijeta prelamaju kroz svijest pripovjedača, 37-godišnjaka koji je «zaboravio prošlost, tražio sadašnjost i nije napravio mjesta za budućnost». Iz pozicije stranca u stranome gradu ili nakon povratka na mjesto koje se naziva domom, sam sa sobom ili u društvu lutke za napuhavanje, pripovjedač je propusan za tematiziranje samoće,...

Kod nas je Etgar Keret trenutačno najpoznatiji po „Wristcuttersima", Dukićevoj ekranizaciji jedne njegove priče, prethodno adaptirane za strip. No Keret je izraelski literarni fenomen. U zemlji s nešto više od pet milijuna stanovnika njegove se knjige prodaju u 200.000 primjeraka. Ima tu nekoliko bizarnih rekorda oko Kereta. On je pisac kojeg se najviše krade u knjižarama. I pisac kojeg se najviše čita u...

O promicanju vrline, krijeposti, što kroz umjetnosti, a što kroz tehniku, govorio je i Platon. O tome da je nešto lijepo, istinito... utoliko ukoliko sudjeluje na ideji lijepog, istinitog, isto je govorio Platon. A o tome da cilj nije tu da ga se dosegne nego mu se približava, govorio je Bruce Lee. U slučaju Bore Leea, koji nastavlja Bruceov put, za njegovu životnu filozofiju nije, dakle, važno je li se on...

Zbirka kratkih priča, većim dijelom ranije objavljenih na stranicama novina, otkriva posve drugo Ilinčićevo književno lice u kojem nema senzacija, ali zato ima mnogih drugih iznenađenja. Iskazujući formalnu vještinu u tome trenutno ne previše produktivnom proznom žanru, Ilinčić zaokružuje vrlo suptilne, često i posve poetske minijature kojima je polazište svakodnevica, njezin isječak, čak i samo...

Prigovljeve „memoare" ne treba doslovce shvaćati. Velike pjesničke oči svašta su vidjele i svačemu svjedočile. Njemački piloti spuštali su se na visinu od desetak metara, doslovce proganjajući ljude po ulicama. A za vrijeme poplave grad je potonuo pod sedam metara duboku vodu, beskrajno komplicirajući život: „Ali ništa, navikli smo se. I preživjeli. Osobito kultura, koja je neočekivano...

Načinjena od politike koju Pogačar vidi kao usud drugotnosti, povijest se ponaša kao camera obscura čiji akteri, poput onog Marxova Hegela, doista hodaju po glavi. Za razliku od povijesti Pogačara više zanima nešto što je Nietzsche zvao genealogijom, a Foucault arheologijom: ona siva zona još neposloženih čestica konkretnih događaja čiju izvornost i autentičnost naknadno nagrdi baš povijest namećući...